Đorđe MATIĆ

Đorđe MATIĆ

Pisac i prevodilac, Hillegom/Zagreb

NEVERMIND - Divno i nelagodno

KURT KOBEJN, VOĐA, AUTOR I LICE BENDA, ZAJEDNO S NJEGOVA DVA PRATIOCA ZATVORIO JE VRATA I UGASIO SVETLO NAD ČITAVIM PRAVCEM. POSLE NJIH, ROKENROL JE OD AKUTNE AVANGARDE PREŠAO U DEO ZAŠTIĆENE BAŠTINE SVETA, U VISOKU UMETNOST

Nije pretjerano u vremenu pretjerivanja ako se kaže da je album Nevermind američke grupe Nirvana, kad se sve oduzme i sabere, posljednji istinski važan album rokenrola. Nije to ni paušalna ni provocirajuća procjena. Nekoliko godina po izlasku, a pogotovo nakon tragičnog razvoja događaja oko benda, osjetilo se, pored ambicije, kvalitete i urgentnosti, da nešto drugo zrači iz te ploče. Nešto posebno lebdilo je nad njom - divno i nelagodno. I definitivno. Kurt Kobejn, vođa, autor i lice benda, zajedno s njegova dva pratitelja - javilo mi se - zatvorio je vrata i ugasio svjetlo nad čitavim pravcem. Nad formom koja je od najakutnije moderne forme, sada mogla poput drugih avangardi – bez i najmanje primisli na pežorativno značenje, već sa žalošću i težinom, i dahom olakšanja – postati muzejska.

Naprosto, rokenrol je poslije Nirvane postao klasična moderna umjetnost koja više nije ni djelatna niti radikalna nego je prešla u dio zaštićene, institucionalizirane baštine svijeta, u visoku umjetnost. Ono što je tragično i s čim se jedan veliki dio posvećenika nikako ne može pomiriti jest da je jedino ta muzika dugo nosila obećanje da se tako nešto nikada neće dogoditi.

Između te dvije ere stao je još Nevermind svojom neočekivanom pojavom.

NJEGOŠ - Tragični junak južnoslavenske misli

Ostavimo stare budalaštine i sve što je dosad nevaljaloga među nama bilo, a dovatimo se dobra i mira, jere mi oćemo ako ćete vi.
(Petar II Petrović Njegoš u pismu podgoričkim i spuškim Turcima, 27. travnja 1834.)

Sada, na dvjestogodišnjicu rođenja Petra Petrovića Njegoša, upadljiva je tišina nad datumom koji bi trebale slaviti ili barem pristojno obilježiti sve ove kulture, a ne radi nijedna. Šute svi i šute različito, svaki na svoj način, s vlastitom računicom.

Začudno, šute i dvije nacionalne elite od kojih bi se očekivalo slavljenje na sva zvona, baš te dvije koje su najsurovije i bezočno odjenule ideološku košulju velikom imenu i tako ga rekonstruirale za potrebe svojih nacionalnih narativa, per definitionem nacionalističkih praksi – čak i one nekako nevoljko spominju ime, a formalno i službeno jedva da se što radi. Kao i s toliko stvari ovdje, prevarili bismo se ako bismo pomislili da je sve u mračnom računu – ima tu mnogo endemske, upravo barbarske tuposti i neshvaćanja neuporedive važnosti jedinstvene književno-kulturne i političke pojave.

NARODNI HEROJ DŽIM MORISON

Morison je bio apsolutni heroj jugoslovenske osvešćenije omladine iz doba kasnog socijalizma. Neka vrsta i poluboga i tinejdžerskog idola u istom liku. Uz to, on nije bio voljena figura samo u svom "prirodnom staništu", u kulturi glavnih ili većih gradova. On je, i to je tajni i dragi, nostalgični sastojak, dobacio kao niko pre – i do najdaljih uglova provincije na dijagonali Maribor–Strumica.

AkuzatiV - Online magazin

Back to top