,,Plan 21" – Plan za naš klan

Definicija demokracije kao sistema koji nije dobar – ali je najmanje loš oduvijek me izbacivala iz takta. Vodio sam često rasprave i uvijek smo dolazili do toga da sistem predstavničke demokracije treba mijenjati. Danas je svima jasno da je sistem generator problema, a nikako sustav rješenja istih. Društveno političko uređenje je potrebno mijenjati u cijelom svijetu, Hrvatska nije nikakva iznimka. Kroz naš sustav mane su se samo pokazale u grotesknom obliku.
Događaji iz nedavne prošlosti to vrlo zorno pokazuju. Uzet ćemo posljednji primjer izbora u Hrvatskoj. 

Hrvatska i Zoran Milanović

«Plan 21»  bio je temelj izborne kampanje. Kampanje kojom su stranke stvorile preduvjete da se s vlasti kroz sistem makne zločinačka organizacija HDZ. Sam plan nije bio detaljan, bio je načelan i općenit – upravo takav da ljudi koji biraju mogu shvatiti da je potrebno poduzeti te korake kako bi se podigao broj zaposlenih, proizvodnja, da bi se poboljšali uvjeti života, itd. Svima je bilo jasno da je to nemoguće učiniti preko noći, da je potrebno angažirati sve potencijale i da u tom procesu ništa neće biti jednostavno. Bile su parole o minusima i plaćama, radnim mjestima, krađama i poštenju. Naravno. Poštenju. Izbori su dobiveni, nastala je pozitivna atmosfera. Stvoreni su preduvjeti da se zemlja očisti od kriminala, poltronstva, nerada. No, kako to obično biva, euforija je nestala vrlo brzo. Nakon što su drugi dan od stupanja na vlast podigli PDV – bilo je jasno da je nešto krenulo krivo. Opterećivati potrošače i najsiromašnije nije dobar put ka izlasku iz krize. Smanjenje potrošnje moglo je dovesti samo do slabijeg punjenja blagajne koja je trebala financirati projekte kojima se trebalo otvarati radna mjesta, graditi i ulagati. I naravno da se dogodio pad potrošnje. Nedugo nakon dizanja PDV-a počeli su dizati redom – cijenu struje, cijenu plina, cijenu cestarina, cijenu grijanja, što je za sobom povuklo cijeli niz poskupljenja. Smanjenje potražnje i realno smanjenje vrijednosti plaća dovelo je do oštrog pada svih gospodarskih pokazatelja. Najgore posljedice osjetili su oni koji su glasali za promjene, boljitak i pravdu. Radnici, ljudi koji žive od svog rada. Na burzi ih je – prema službenim podacima preko 375 000 – iako se mnogi ni ne prijavljuju na zavod, jer nemaju nikakvih prava na njemu – pretpostavka je da je taj broj daleko preko 400 000. Tu treba pribrojiti one koji mjesecima rade bez plaća. Ništa bolje ne prolaze niti onih 30 % ljudi koji rade samo za minimalni osobni dohodak koji ne pokriva niti osnovne životne potrebe samog radnika, a kamoli da s time može uzdržavati obitelj. Uz takvu politiku provodilo se i bahato kadroviranje, bahatih izjava ministara bilo je napretek, a kralj floskula, nejasnih rečenica,citiranja Biblije bio je Zoran Milanović himself. Da ne idemo preširoko i predugačko, došlo je do teške predizborne prevare. Prevare koja je svima vidljiva, koja je bez obzira na demantije istog tog Zorana Milanovića nastupila istog dana kada su sjeli u Banske dvore. Zašto prevare? Jednostavno. Jako su dobro znali da će podići PDV – i to su prešutjeli u kampanji. O tome je, na jednom hrvatskom portalu, pisao i član te iste koalicije Damir Kajin. Pravi plan nije bio onaj «Plan 21» - pravi plan bio je da se osvoji vlast, da se dođe u poziciju vlasti i moći. Privilegije, pozicije za moguće kontroliranje informacija kojima će se oni svi obogatiti. Biti na izvoru informacija znači imati mogućnost stjecanja dobara. To je bio cilj i to su ostvarili. Ideje kako napraviti preduvjete da se ljudi zapošljavaju, da se radi na općem dobru, da ljudi žive pristojno od svog rada – te ideje nemaju – niti su im bile na pameti kada su išli osvajati vlast. 

No, prilika čini lopova. Milanović je jako dobro znao da može pričati i obećavati što god želi. Mehanizama koji bi ga natjerali da izgovoreno provede u djelo nema. Sankcije koje bi nastupile zbog predizborne prevare ne postoje. Vlast je u poziciji da radi što želi bez obzira što su na poziciju vlasti došli programom koji nema veze s onime što rade. I to je ključni problem. Predizborni program se ne tretira kao ugovor. Predizborni program trebao bi biti ugovor između birača i ljudi koji su na temelju tog programa došli na vlast. On bi trebao biti svima jasan i napisan tako da svi znaju kada će se i na koji način provoditi. Nepridržavanje programa i neprovođenje istog trebalo bi biti tretirano kao kršenje ugovora te bi ekipa na vlasti automatizmom bila maknuta s pozicije. Bez potrebe protesta, ulice, krvi i oklopljene policije koja ljudima lomi kosti i izbija bubrege. Mehanizmi koji će od sistema «predstavničke» demokracije napraviti održivi i ljudski sistem postoje. Postoje i ljudi koji bi ga napisali. Politička kasta u Hrvatskoj, ali i drugdje u svijetu, ne želi takav sistem osmisliti i provesti u djelo. Njihove su namjere jasne. Vlast pod svaku cijenu, vlastiti boljitak i bogaćenje njihov je program vladanja. I tome treba stati na kraj.

.

.

.

Molimo da, pre unosa komentara, procitate Pravila koriscenja

Tihogovornik

Zagreb

AkuzatiV - Online magazin

Back to top