Bioetika u Srbiji

Šta je to bioetika i ima li je u Srbiji? – opravdana su pitanja, kako za stručnu, tako i za laičku javnost. Smatra se da je bioetika, kao etika života u najširem smislu (starogr. βιος, odnosno bios – život) nastala 1970. godine kada je američki onkolog i biohemičar Van Renseler Poter (Van Rensselaer Potter) skovao termin bioetika koristeći ga prvi put u svoja dva članka, a sledeće godine u svom delu Bioetika – Most prema budućnosti (Bioethics – Bridge to the Future). S druge strane, neka novija bavljenja istorijom bioetike otkrivaju činjenicu da još davne 1927. godine Fric Jar (Fritz Jahr), protestantski sveštenik i filozof u svojim radovima koristi termin bio-etika razmatrajući i proširujući Kantov (Immanuel Kant) moralni imperativ na sve oblike života. Tako u duhu vremena koga su obeležili moralni izazovi u vezi sa razvojem sekularnih i pluralističkih društava, Jar redefiniše moralne obaveze prema ljudskim i neljudskim oblicima života, dajući nacrt koncepta bioetike kao akademske discipline, principa i vrline. Ipak, brojni autori se slažu u oceni da se definitivnim rođenjem bioetike smatra formiranje prvog etičkog komiteta 1962. godine u Sijetlu (Seattle) kada je trebalo odlučiti kome će od 15000 bubrežnih bolesnika koliko ih je tada bilo u tom gradu biti dostupan prvi i tada jedan jedini aparat za dijalizu. Prvi etički komitet u stvari je bio prvo autentično bioetičko telo čija je glavna karakteristika raznolikost: u njegovom sastavu bila su samo dva lekara, a ostali članovi su bili medicinski laici, pripadnici različitih poziva i zanimanja: nastavnici, pravnici, sociolozi, radnici, domaćice itd.

Raznolikost prvog etičkog komiteta u stvari predstavlja pluriperspektivizam (razmatranje problema kroz više različitih pristupa) kao temeljno metodološko određenje bioetike, a to praktično znači da je bioetika kao problemsko područje otvorena i za nenaučne pristupe i perspektive recimo, religijske, umetničke i brojne kulturne perspektive. Ubrzo, praksa etičkih komiteta je postala uobičajena širom SAD, a kasnije i u Evropi i svetu i to kao posledica novih medicinskih situacija uslovljenih nezaustavljivim naučno-tehnološkim napretkom u biologiji i medicini, sasvim novim mogućnostima prevencije i lečenja dotad neizlečivih bolesti i produženja ljudskog života

Vratimo se pitanju sa početka teksta. U Srbiji bioetike ima, iako u javnosti još nije prepoznata kao važna društvena činjenica. Kada se govori o problemima abortusa i eutanazije, o komatoznim stanjima, o oblasti asistirane reprodukcije, o problemima kloniranja, o genetskom inženjeringu, o životinjama kao eksperimentalnim subjektima i pravima životinja, o transplantaciji i donaciji organa, o takozvanom biocidu – ubijanju celokupnih živih sistema koji se, na primer, desio 2010. godine (i koji je već zaboravljen) kada su posečeni platani u Bulevaru kralja Aleksandra, imamo posla sa bioetikom. Kada se govori o žrtvama porodičnog nasilja, o žrtvama trgovine ljudima, o osiromašenju stanovništva, o brojnim problemima starih ili problemima koje imaju deca sa posebnim potrebama i njihovi roditelji, kada se govori o strahovitim problemima ljudi koji su oboleli od retkih bolesti, opet je reč o bioetičkim temama. 

Kada je reč o (ne)prepoznavanju bioetike u javnosti, pomenimo činjenicu da već skoro dve godine Bioetičko društvo Srbije u saradnji sa Domom omladine Beograda organizuje predavanja u okviru javnih bioetičkih tribina svakog 21. u mesecu. Do sada su obrađene sledeće teme: Komplementarna medicina u Srbiji; Problemi asistirane reprodukcije; Etički aspekti dobrobiti životinja; Odnos lekar - pacijent; Eutanazija – pravni, medicinski i etički aspekti problema; Koliko studenti znaju o svom zdravlju?; Folna kiselina i njena primena u Srbiji; O moralnom poboljšanju; O filozofiji samoubistva; Genetski izmenjeni organizmi; Etički, medicinski i zakonski aspekti transplantacije tkiva i organa; Trgovina ljudima; Etika borilačkih sportova: tuča ili viteštvo?. Predavači su bili brojni profesori i eksperti iz prirodno-naučnih i humanističkih disciplina, zatim novinari i sportisti koji se na sebi svojstven način bave različitim bioetičkim temama. Majska tribina bila je posvećena veoma važnoj temi trgovine ljudima i početak je saradnje Bioetičkog društva Srbije i MUP-a Republike Srbije - specijalizovanih jedinica za borbu protiv trgovine ljudima. Planira se obrađivanje svih tema zajedničkih za problem trgovine ljudima i medicinu, recimo trgovina organima, ali i druge teme. Veoma interesantna tribina posvećena etici borilačkih sportova, a prva javna tribina na ovu temu u Srbiji, održana je u junu u Tribinskoj sali Doma omladine i jedina je tribina Bioetičkog društva Srbije koja je bila i medijski ispraćena.

Posle letnje pauze, 21. septembra, prof. dr Dušan Šćepanović govoriće o izazovima transplantacije kod nas i u svetu i svojim predavanjem će nastaviti ciklus tribina Bioetičkog društva Srbije. Kako je oktobar mesec borbe protiv trgovine ljudima, oktobarska tribina biće posvećena ovom problemu i ponovo će biti organizovana u saradnji sa MUP-om R Srbije-specijalizovanim jedinicama za borbu protiv trgovine ljudima. Do kraja ove godine i za 2014. godinu u planu je predstavljanje brojnih bioetičkih tema: bioetika i nanotehnologije, bioetika i javno zdravlje, razvoj palijativne medicine u Srbiji itd.

Uprkos tome što je izostala medijska zastupljenost ovog značajnog tribinskog programa, sve probrojane tribine bile su izuzetno posećene, a Dom omladine Beograda kao domaćin i programska urednica Dušana Nikolić-Radošević posebno su zaslužni za besprekornu organizaciju rada tribina. 

Dakle, bioetika je tu, ima je u ovom tribinskom obliku i obraća se svakom pojedincu koji iole razmišlja o životu kao vrednosti po sebi, o životu kao takvom – svom ličnom, svakodnevnom, ili pak, nerođenom životu, životu svoje porodice, budućih generacija, celokupne žive prirode. Jer to i jeste bioetika – etika života u najširem smislu.

.

.

.

Molimo da, pre unosa komentara, procitate Pravila koriscenja

Sandra RADENOVIĆ

Docentkinja na Medicinskom fakultetu u Beogradu

AkuzatiV - Online magazin

Back to top