Albanski nacionalizam - opasnost za cijelu regiju?

S djelomično vrlo agresivnim nacionalističkim retorikama albanske stranke su vrbovale za glasove tijekom posljednjih parlamentarnih izbora. U susjednim zemljama to se okarakteriziralo kao prijetnja od „Velike Albanije“.

"Jedan jezik, jedna kultura, jedna nacija, jedna budućnost", "Želim ujedinjenu Albaniju", "Albanija prije svega", samo su neke od parola koje su se mogle vidjeti na izbornim plakatima tijekom parlamentarnih izbora krajem lipnja u glavnom gradu Tirani. Ta djelomično vrlo oštra politička retorika, s kojom su stranke vrbovale glasove, zabrinjava međunarodne promatrače, dok se u susjednim zemljama to doživljava kao "velikoalbanska" prijetnja.

Ponajviše su stranke "Aleanca Kuq e Zi" - AK ("Crveno crni savez") i PDIU (Stranka za pravo, integraciju i zajedništvo) provocirale s nacionalističkim izjavama i zahtjevima za ujedinjenom Albanijom. Jer Albanci ne žive samo u Albaniji: na susjednom Kosovu oni čine većinski dio stanovništva, ali i u pograničnim područjima Makedonije, Srbije, Crne gore i Grčke žive mnogi Albanci.

Ista retorika - različita okruženja

Crveno crni savez (AK), koji je osnovan krajem 2012., prvenstveno privlači mlade ljude i ne sakriva svoju velikoalbansku ideologiju. Otvoreno se zalaže za ujedinjenje Albanije s Kosovom i tako ugrožava vanjskopolitički status quo. Ideja te mlade stranke došla je do izražaja prošle godine tijekom obilježavanja 100-te godišnjice albanske nezavisnosti. Predsjedatelj stranke, Kreshnik Spahiu, pokušao je održati ovaj emocionalni zamah sve do izbora prošlog mjeseca. No, stranka nije uspjela izboriti mjesto u parlamentu. 2005. osnovana stranka PDIU se zalaže u prvom redu za Čame, potomke Albanaca, koji su protjerani tijekom Drugog svjetskog rata. PDIU ne traži samo ujedinjenje Albanaca u Albaniji, na Kosovu, u Makedoniji, Crnoj Gori i Preševskoj dolini u južnoj Srbiji, nego i da se vrati preoteti čamski teritorij na sjeverozapadu Grčke, gdje su bili nastanjeni Čami. Tim zahtjevima PDIU je bila vrlo uspješna tijekom prošlomjesečnih izbora. Dok su prije četiri godine uspjeli dobiti samo jedno mjesto u parlamentu, ovoga puta su s ukupno 2,6 posto glasova dobili četiri zastupnička mjesta.

Foto: DW

Nacionalistička retorika je duboko ukorijenjena

Ideja o spajanju Albanaca u jednu zajedničku državu poznata je još od 19. stoljeća, ali i danas izaziva fascinaciju. No, koliko je opasan albanski nacionalizam? "Nacionalistička ideologija i retorika su duboko ukorijenjeni kod Albanaca. Dio su njihove kulture. Albance se odgaja u duhu starih esencijalističkih nacionalnih ideja poput: 'U venama svih Albanaca teče ista krv i oni svi moraju živjeti u jednoj zemlji'", objašnjava analitičar i publicist Fatos Lubonja u razgovoru za Deutsche Welle.

Nasuprot predstavi o povijesnoj nepravednosti tijekom određivanja granica, podijeljenoj naciji i želji da se spoje svi Albanci u jednoj državi, Albanci su suočeni sa stvarnošću, koje su i sami svjesni. "Albanci znaju koliko im je slaba država, svjesni su činjenice da se njihova sudbina određuje izvana i da ne uspijevaju izgraditi funkcionirajuću državu", kaže Lubonja.

Politički folklor protiv konkretnih programa

Napori da se od nacionalističke retorike napravi politički program kolidiraju s korupcijom i individualizmom, koji su vrlo rašireni kod Albanaca, smatra Lubonja. Gent Ibrahimi, direktor Instituta za političke i pravne studije (Institute for Policy & Legal Studies) u Tirani zaključuje da u Albaniji nije moguće samo s panalbanskim zahtjevima dobiti dovoljno glasova. Ali ako jedna stranka, pored nacionalističke retorike, postavi i konkretne ciljeve i zahtjeve u svoj politički program, onda stvar već izgleda drugačije. "Tako se ispostavilo da 'Crveno-crni savez' koji, iako želi ujedinjenje Albanaca, nema konkretne planove niti razrađene ideje i da je politički nepodoban", naglašava Ibrahimi. S druge strane je "pragmatični pristup stranke PDIU, koja nije samo tražila ujedinjenje Albanaca, već i povrat teritorija Čama u Grčkoj" naišao na odobravanje kod birača, rekao je Ibrahimi.

Rastući albanski nacionalizam - opasnost?

Stručnjaci iz zemlje i inozemstva dijelili su nakon izbora stav da je zahtjev za velikom Albanijom samo način skretanja pozornosti s puno većih i realnih poteškoća, kao što su siromaštvo i korupcija. Stoga Fatos Lubonja smatra da albanski nacionalizam nije velika prijetnja, u smislu spremnosti na rat s drugim zemljama. No ipak, ovaj fenomen ostaje opasan. "Kada netko zastupa otvorene ideje o albanskoj povijesti, odmah se stigmatizira kao suradnik neprijatelja, dakle Srba i Grka", rekao je taj publicist. Na taj način se kleveće politički protivnik.

Međutim, ne vide svi fenomen nacionalizma kao neku rubnu pojavu. Politolog Artan Puto smatra da je vrlo loša gospodarska situacija Albanije također opasnost koja podupire nacionalizam. "Ova situacija, kao i kriza duševnog stanja, koji su postojani u društvu još od pada komunizma, stvaraju opasnu mješavinu koja daje poticaj nacionalizmu, zbog kojeg bi mogao postati opasan", naglašava Puto.

Autori: Pandeli Pani / Svjetlana Rezo
Preuzeto sa Deutsche Welle 

REDAKCIJA

Akuzativ

AkuzatiV - Online magazin

Back to top