MOSTAR SEVDAH REUNION - Priče iz zaboravljenog grada

Kad se počnu tako plesti i redati reference i imena kroz pjesme, prodiše na trenutke unatoč svemu, kroz ruševine, jedna lijepa slika, vječno melankolična i još uvijek privlačna, blaga i emotivna, senzualna i rezignirana jednako: grad s Mostom – koji i jest i nije onaj stari – i njegovi pjesnici, Šantić i Osman Đikić, ton Himze Polovine i nepoznati, bezimeni kompozitori koji su napisali sve ove moćne pjesme što se danas zovu narodnima ili tradicionalnima.

Autor: ĐORĐE MATIĆ

Moralo se prije ili kasnije nešto ovako dogoditi. Budući se muzička baština Balkana, narodna poglavito, prošlih godina toliko i do te mjere arči, iskorištava, troši i okreće na glavu, da to jedva preživljava – netko je po sili stvari jedanput morao da krene u suprotnom pravcu. Pa umjesto da te neprolazne pjesme i silno važan dio kulturnog patrimonija dalje iskorištava i pokrivajući zapravo potpuni nedostatak ideja i zasićenje, da s njima naprotiv pokuša napraviti nešto vrijedno, promišljeno i svježe. Da jednom, namjesto da ih dalje haba, nešto njima više i kaže.

Detaljnije...

Proklete ,,Majke"

(Kako sam razočarao biološku, a otkrio duhovnu Majku)

Zbog nekih svojih razloga, davne 1990. pobegao sam od kuće. Ostavio sam sve nevolje iza sebe i krenuo put Subotice, što mi se danas može oprostiti jer sam imao samo petnaest godina. U tom gradu tada se održavao poslednji Omladinski festival, koji je bio u rangu svih tadašnjih velikih rok festivala stare Jugoslavije, pune razumevanja za pop rok kulturu. Nisam ni pretpostavljao da ću se susresti sa jednim meni do tada nepoznatim bendom - Majke, čiji će me opus doticati i oduševljavati na razne načine sve do danas i koji će postati jedna od kreativno najbogatijih hrvatskih, ali i balkanskih rok priča. Dramatičan nastup pun tenzije, na ivici pucanja svega na bini, sa ogromnom količinom kontrolisane rif-energije koju su Majke emitovale ka publici, odmah mi je dao do znanja da je reč o bendu kojem treba posvetiti punu pažnju. Malo sam se razočarao u ukus publike i žirija jer je u takmičarskom delu festivala pobedio tada još mlad bend Deca loših muzičara a ne moj definitivni favorit. Posle nekoliko dana, kao i svaki Tom Sojer vratio sam se kući, stoički podneo nekoliko ćaletovih šamara, sačekao da se situacija smiri i otišao u prodavnicu ploča da nađem sve što imaju od Majki.

Detaljnije...

AkuzatiV - Online magazin

Back to top