AkuzatiV intervju: ZORAN PREDIN

U INTERVJUU ZA AKUZATIV ZORAN PREDIN GOVORI O ARSENU DEDIĆU, GRUPAMA BULDOŽER, PANKRTI I LAJBAH, O PARTIZANSKIM PESMAMA, BESKOMPROMISNOSTI I TOME KOJU BI PESMU NAJRAĐE ODSVIRAO KAO POSVETU...

Nedavno ste objavili knjigu ,,Druga žena u haremu”. Kako ste zadovoljni prijemom te knjige, kakve su kritike?

ZORAN PREDIN: Kritike su dobre, ljudima se sviđaju moje anegdote, putopisi i priče, kroz koje prepoznavaju vrijeme, ljude i mjesta koja opisujem. Sa svakim čitaocem, koji pročita knjigu postajem prijatelj, na neki način. 

Sa svojom grupom ,,Lačni Franc" bili ste deo onoga što se uopšteno naziva jugoslovenski Novi val. Kako danas gledate na taj period i šta sa ove distance smatrate najvrednijim od svega toga?

ZORAN PREDIN: Novi val se nije nikad dnevno politički kompromitirao. Ostao je čist i vrlo prisutan umjetnički glazbeni žanr, koji je dao identitet mnogim generacijama. To je uspjelo još samo jugoslovenskoj košarci. Sve se ostalo dosta kompromitiralo.

Detaljnije...

Čovjek novog vala (I dio)

Od New York Dollsa do Šarla Akrobate

Prije trideset godina unazad, negdje oko 2735. godine ad urbe condita, bio sam kao relativno mali klinac (3. razred osnovne škole) zaražen tada najglasovitijom heavy metal trojkom: AC/DC, Kiss i Iron Maiden. Sjećanje je na trenutke izbrisano. Jedan posjet malom gradiću Ninu, povezao me neraskidivo s Azrom, a preko nje i Novim valom. Pregledavajući kolekciju kaseta (ne znam ni točno kad ni gdje niti čija je kolekcija bila) naišao sam na kasetu na kojoj su nekakva tri lika bila slikana pored slike (što je na slici bilo, nije bilo prepoznatljivo). Valjda sam duže vrijeme držao i proučavao tu kasetu. Na kraju sam je, opet ne znam zašto, dobio s napomenom kako „je to neki Ninjanin i njegov bend“. Zaluđen heavy metalom, radovao sam se poklonu jer mi je pružao priliku da preko ove kasete snimim nešto „stvarno dobro“. Slučajnost je to, da sam umjesto presnimavanja najprije poslušao tu kasetu. Ništa mi nije bilo jasno, kako nešto što nije heavy metal može pasati mojim ušima, kako? To je bilo prvo suočavanje s činjenicom da postoji dobra glazba i izvan metala. Bila je to kaseta, album „Singl Ploče“, koju još uvijek, ne presnimljenu, imam negdje u neredu svoje prošlosti.

Još uvijek odan metalu, ta kaseta me je neodvojivo povezala s Novim valom, punkom i ostalim ljepotama nastalim u okviru iskonskog rock n’ rolla. Povezala me s neslućenim dubinama iskrene glazbe i umjetničkog izražaja. Iako u radu neću tematizirati rad Johhny Štulića, smatram kako je on uz Petra Zoranića, najveći ime koje je rođenjem ili podrijetlom povezano s gradom Ninom.

Detaljnije...

AkuzatiV - Online magazin

Back to top