JUGOSLOVENSKI STRIP HEROJI (I)

ZAGOR

Te 1960. godine susreću se Sergio Bonelli, mladi scenarist i sin Gianluigi Bonellija i Gallieno Ferri, mladi i perspektivni crtač. Vrlo brzo među njima nastaje veliko prijateljstvo koje zatim prelazi i u poslovnu suradnju iz koje se 1961. godine rađa lik interesantnog naziva Zagor ( u stvari radi se o skraćenici od Za-gor Te-nay, što na dijalektu Anglokina znači "Duh sa sjekirom").

Glavne odrednice ovog junaka su pustolovina i akcija, uz primjese horora, kriminalistike i pogotovo u zadnje vrijeme fantastike. Inspirirani nekim strip junacima ( Superman, Tarzan) Sergio Bonelli i Gallieno Ferri stvorili su lik atletskog izgleda, velikih fizičkih predispozicija i zanimljivog prepoznatljivog kostima. Vremenski period u kojem se odvijaju pustolovine je prva polovica 19. stoljeća, točnije period između 1820. i 1840. godine na području Sjeverne Amerike. Glavno mjesto radnje u Zagorovom svijetu je Darkwood, Zagorovo kraljevstvo, izmišljena šuma smještena na području Sjeverne Amerike u blizini Velikih jezera i Kanade, u kojoj Zagor obitava smješten u kolibi na malenom otočiću u Darkwoodskoj močvari, okružena živim pjeskom koji drži na distanci mnoge nepozvane goste! Darkwood osim močvare predstavlja veliko područje u kojem obitavaju mnoga indijanska plemena kao i vojnička utvrđenja, traperske kolibe i manji gradovi u kojima žive pretežno bijelci. Između svih njih Zagor se trudi postići potrebnu ravnotežu sklada i razumijevanja, ponekad na granici incidenta i većih problema sa pokojim izgubljenim životom i razaranjem, a ponekad na miran način i bez nepotrebnih žrtava.

Naravno, pustolovnog duha Zagor nerijetko kreće na daleka putovanja ostavljajuči Darkwood iza leđa, najčešče odazivajuči se da bi pomogao prijateljima. Uz to što je proputovao gotovo cijelu Sjevernu Ameriku posjetio je i Artik, Greenland, Škotsku, Karibe pa čak i Afriku.

Zagor je klasičan heroj, čovjek koji mrzi nepravdu i koji je svoj život je posvetio borbi protiv kriminalaca i zlikovaca najnižeg kova. Njegovo pravo ime je Patrick Wilding. Još dok je bio dječak preživio je strašnu tragediju u kojoj gubi roditelje. Zagor se spašava zahvaljujuči ocu koji ga baca u rijeku iz koje ga nešto kasnije izvlači Wandering Fitzy, simpatični lutalica i filozof koji je napustio civilizaciju da bi živio u miru i tišini u prirodi. Fitzy zamjenjuje Zagoru izgubljenog oca i podučava ga mnogim vještinama. Upravo njegovom zaslugom Zagor savladava vještinu rukovanja sjekirom do savršenstva. U konačnom obračunu Zagor ubija Salomona Kinskya, ubicu svog oca, koji mu na samrti otkriva pravu istinu o njegovom ocu, ali i gubi svog drugog oca i mentora Wandering Fitzya koji je stradao u okršaju. Mladi Patrick Wilding se zaklinje kako če se do kraja života boriti protiv nepravde, a slučajan susret sa glumačkom skupinom Sullivanovih rezultira osmišljavanjem kostima (crvene majice sa žutim krugom u kojem je lik orla sa raširenim krilima, koji znači da je Zagor izaslanik Manitua) i novog imena.

Kao i svaki superheroj koji drži do sebe, tako i Zagor ima svog vjernog pomoćnika i suputnika u brojnim avanturama. Don Chice Felipe Cayetano Lopez y Martinez y Gonzales ili kraće Čiko je simpatični, prožrdljivi nespretni Meksikanac, kombinacija izmeđju komičnog "sidekicka" i Sanča Panse, koji stalno upada u nevolje nadmudrujući se sa sumnjičavim barmenima pokušavajući dobiti ručak na kredit, u čemu mu često pomaže Trampy, simpatični lutalica kojemu Čiko uvijek pokvari "savršeni posao". Kao i Zagor, i Čiko ima svoje indijansko ime - "maleni čovjek sa velikim trbuhom". Osim Čika, Zagor ima još mnogo prijatelja od kojih ćemo spomenuti samo neke. Tonka, poglavica Mohawka i Zagorov krvni brat i vjeran prijatelj koji zna za mnoge Zagorove tajne i trikove kojima se Duh sa sjekirom koristi da bi održao mir u Darkvudu no nikada ga zbog toga nije manje poštovao; Digging Bill, smušeni tragač za blagom, čija velika želja da konačno pronađe zakopano blago vrlo često uvlači Zagora i Čiku u potpuno neplanirane pustolovine u kojima ih čekaju brojne neprilike. Kapetan Fishleg, prekaljeni morski vuk koji je prošao mnoge pustolovine koji zahvaljujući svojoj vjernoj posadi plovi svojim brodom “Golden baby” preko mnogih mora; Many eyes (nama poznatiji kao Mnogooki), smiješni indijanski vrač koji je dobio ime jer zbog slabog vida nosi naočale koje je prihvatio kao odličan izum bijelaca i koji je u mnogim situacijama osmislio trikove kojim će se Zagor poslužiti da bi pridobio volju poglavica Darkwooda.

VELIKI BLEK

Prije nego što krenemo u svijet američkih trapera i domoljuba, želio bih sa vama podijeliti jedno svoje skromno opažanje o ovom stripu. Znate što me uvijek fasciniralo kod Bleka? Iako će se gotovo svi oni stripaši koji su ga imali prilike čitati, ukoliko upitani da ukratko opišu svoje iskustvo, gotovo jednoglasno složiti da se radi o... dreku (da oprostite na izrazu), o stripu koji danas nema nikakvu vrijednost, o serijalu koji ukupno gledano ne nudi baš ništa, nitko mu se neće usuditi osporiti, barem na području bivše Jugoslavije, kultni status. Vidite, čitali ga ljudi s užitkom ili ne, njegova slava dobrano prelazi krutu granicu koja inače dijeli običnog čovjeka od stripaša. Ukratko – za Bleka znaju svi, čitali stripove (nekad, danas, ...) ili ne. Blek je neka vrsta POP ikone; blesavi strip za osnovnoškolce pedesetih godina koji je nekim čudnim spletom nikad razjašnjenih okolnosti prešao u legendu, ugnijezdivši se u kolektivnoj svijesti. Nemojte mi reći da nikad niste čuli kako netko, za koga pouzdano znate da nema apsolutno nikakve veze sa stripovima, spominje Bleka? Jeste garant, njegovo ime kad-tad ispliva na površinu. Čime se vraćamo na početnu misao: dok praktički nitko ne voli čitati Blekove avanture, svi vole čuti spomen njegovog imena, što u daljnjem nizanju lančanih kemijskih reakcija u mozgu priziva sretne emocije. "Daaa... Ha, čekaj malo... Blek... Blek Stena, jel' da? To je onaj plavokosi tip sa dabrovom kapom i krznenim prslukom na golim prsima, jel' tako? Kao neki traper, ovo-ono? Ha ha ha! Da, sjećam ga se, koji je to car! Ha ha ha... " Nemojte me pokušavati uvjeriti da vam se ovo nikad nije dogodilo, jednostavno vam ne vjerujem. [Prema našim preciznim terenskim ispitivanjima istu je situaciju proživjelo 83,27 % ispitanika, dok je ostalih šesnaestak posto ispitanika pokazivalo znakove sumnjivog modno-glazbenog senzibiliteta, pa njihovo mišljenje nije uzeto u obzir.]

Grande Blek (također i Blek Macigno) je junak nastao iz pera i kista torinskog trojca Esse G. Esse, kojega su sačinjavali Giovanni Sinchetto (1922-1991.), Dario Guzzon (1926-2000.) i Pietro Sartoris (1925-1989.). Smatra se središnjim od njihova tri najpoznatija junaka (uz Kapetana Mikija te Komandanta Marka), i na ovim je prostorima najpoznatiji pod nadimkom Blek Stena, zbog dugogodišnjeg izlaženja u sklopu Lunov Magnus Strip edicije, na srpskom jeziku, te u manjoj mjeri kao Veliki Blek. Dugokosi plavokosi Blek, glavni junak ovog stripa, posjeduje sve one osobine junaka-bogova iz antičkih mitova: neustrašiv je to i beskrajno hrabar, odan, pošten, agilan, jak i pravedan traper (da ne kažem bog), koji predvodi američke patriote u borbi protiv mrskih britanskih vojnika. Pored ogromnih mišića, ističe se i po simpatičnoj garderobi: krznenoj kapi ala Davy Crockett, krznenom zvončarskom prsluku (kojega bez obzira na to bilo ljeto ili zima nosi na goloj koži), crvenim trapericama, i konačno čizmama od brušene kože (sa neizostavnim traperskim resicama). Blek se protiv neprijatelja najviše voli boriti golim rukama, kako bi mogao nesmetano mlatiti i šamarati te jadne slabašne britanske vojnike, iako se u iznimnim prilikama koristi i traperskom Kentucky puškom. Interesantno je da je talijanski ("rani") Blek pravi šumski čovjek, sa svim dobrim i lošim stranama. Malo je onako, što bi se reklo, priprost. Po tome se dosta razlikuje od svog starijeg 'blizanca' Komandanta Marka, koji je ipak kudikamo uglađeniji i komunikativniji. Kako je gotovo svaka epizoda "standalone", jasno je da nema nikakvog kontinuiteta. Najviše je 'činjenica' o Blekovoj prošlosti otkriveno u epizodi "Blekovo porijeklo" (LMS 358 i 362, odnosno Horus i Porin specijal 1), pa se radi o svojevrsnoj fanovskoj poslastici. Blek je naime Francuz, pravo ime mu je Yannick Leroc, rođen je 27. studenog 1749. godine, i moglo bi se reći da je svoj mladenački život odživio punim plućima. Bleka u stopu prate dva hrabra i odlučna, yet smiješna lika: prvi je pjegavi plavokosi maloljetni traper, koji kao i svi dječaci njegovog uzrasta još nije otkrio ljepotu nježnijeg spola - Roddy Lassiter, a koji po pitanju hrabrosti (i nepromišljenosti) često parira samom Bleku, dok je drugi - Profesor Occultis; simpatični trbušasti doktor sveznalica, part-time hipnotičar i općenito govoreći šarlatan, koji svojim paraznanstvenim pristupima i razmišljanjima rijetko biva od prave pomoći, ali zato dodaje na komičnosti 'teških' ratnih situacija.

Šalu na stranu, nije mi bila želja da ovaj tekst krene putevima sprdačine, ali teško je objektivno govoriti o stripu koji je nastao prije više od pedeset godina, a bio namijenjen prvenstveno osnovnoškolskoj publici, u vremenima kada su internet i globalni izvori informacija bili čista znanstvena fantastika. Pustolovine plavokosog trapera Bleka jednostavno su i zabavno štivo sa klasičnom podjelom likova na crne i bijele, i čija je osnovna funkcija bila da se mladom čitateljstvu kroz zabavnu mješavinu teksta i slika usade neki osnovni kodeksi časti i morala. Borba protiv ugnjetavača, budi uvijek na strani potlačenoga, budi pravedan, ne napuštaj nikad svoje prijatelje u nevolji, nada umire posljednja, i ostalo u tom stilu. Tok radnje je gotovo uvijek linearan, i funkcionira prema onoj dobro poznatoj formuli koja uključuje sljedeće elemente: - zli Englezi ilitiga "crveni mundiri" (kolonijalni ugnjetavači), - hrabri domoljubi njemačkog, irskog, škotskog i francuskog porijekla (heroji iz naroda), - zarobljavanje i prevara odnosno izdaja (zli momci igraju prljavo), - teška bitka, put ili potraga (naizgled bezizlazna situacija), te konačno – spaktakularna pobjeda američkih patriota (pravda uvijek pobjeđuje). Bez obzira na zajebancije koje često idu na račun starog Bleka, teško je autorima nešto stvarno zamjeriti. Serijal je nepretenciozno zamišljen i proveden u djelo (unatoč nekim kasnijim pokušajima "evolucije" lika), i jasno je da se autorima nikakvi nestvarni "viši ciljevi" nisu motali po glavama. Konačno, koliko god Blek jednostavan, naivan i staromodan strip bio, ne smije se zaboraviti da je upravo on jedan od onih junaka koji su klince u Italiji (i šire) "navukli" na western, koji će kasnije dugi niz godina biti noseći stup talijanske strip scene. Da tih davnih pedesetih godina nakon kataklizme Drugog svjetskog rata nije bilo raznoraznih Blekova koji su probili led i postavili korijene, koji su klince odvukli od tmurne zbilje očaravajući ih otvorenim prostranstvima Divljeg zapada, pričajući im o neustrašivim junacima sa pištoljima za opasačem, koji sami onako romantičarski kroje vlastitu sudbinu, budite sigurni da ne bi bilo ni 'ozbiljni(ji)h' Texova Willera, Kenova Parkera i sličnih.

Za razliku od Italije gdje je oduvijek najpopularniji Tex Willer, kod nas je to uvijek bio Zagor, ali valja priznati da mu je Blek u svojim najboljim godinama neugodno puhao za vratom. Stvar je valjda u našem mentalitetu: krzneni prsluci, hipertrofirani bicepsi kao krajnji proizvodi nehumane snage, duga lovačka puška i dabrova kapa (rakunova, sviščeva, whatever), očito su ostavili snažan utisak na žitelje ovih brdovitih prostora. Iako danas (Velikog) Bleka (Stenu) većina ljudi čita iz puke nostalgije, jer ga okorjeli ljubitelji stripa smatraju udarom na inteligenciju, ne smijemo preći preko činjenice da je Blek na jugoslovenskoj strip sceni između ostalog zauzimao značajno mjesto iz tog razloga što su se pored stranih epizoda izdavale i epizode koje su po licenci radili domaći autori.

KOMANDANT MARK

Tijekom Sedmogodišnjeg rata između Francuske i Engleske, 1756. godine engleski bojni brod napada i potapa nedaleko od obale Amerike francuski jedrenjak koji je prevozio kremu francuskog plemstva. Jedino dvoje preživjelih bijahu maleni dječačić i jedan sredovječni gospodin koji ga je spasio od valova. Preživjele su spasili Pawnee indijanci i primili ih u svoje pleme. Čovjek će postati dječakov otac, a dječak će dobiti ime Mark, prema slovu «M» izvezenom na njegovoj košuljici. Mark će provesti djetinjstvo u plemenu uz svog poočima koji će ga naučiti čitanju i pisanju ali i mačevanju i korištenju pištolja i puške. Kao što to obično biva, očeva tragična smrt (bive obješen od strane Engleza) prekida Markov miran život među indijancima i on posvećuje svoj život borbi protiv Engleza, borbi za nezavisnost. Pridružuje se grupici patriota koji ga ubrzo izabiru za vođu i koji su sebe prozvali Vukovi sa Ontarija, prema Markovom indijanskom imenu Mark Vuk. Komandant Mark je utjelovljenje klasičnog heroja; karizmatičan i nepobjediv, bilo u borbi oružjem ili prsa u prsa, dopadljive vanjštine i fizičkog izgleda, elegantne uniforme, neumoran borac ali i genijalan strateg koji će uvijek iznaći plan kako pobijediti neprijatelja bez obzira na situaciju u kojoj se nalazi. Autori su mu također dodali i neke ljudske vrline poput ideala o jednakosti, pravdi i slobodi, vedrinu i druželjubivost, galantne manire u ophođenju prema ljepšem spolu, dakle, potpuna suprotnost od grubog i priprostog Bleka. Međutim, kao i Blek, i on ima sa sobom komičan dvojac koji ga vjerno prati. No za razliku od Bleka i pogotovo Mikija gdje Rody i Ocultis te Smuk i Salasso konstantno upadaju u nevolje i time više odmažu nego pomažu glavnom junaku, upadajući pritom u niz komičnih situacija, Mister Bluff i Žalosna Sova su mnogo bitniji aktori u Markovim avanturama i često imaju presudnu ulogu u raspletima.

Mister Bluff je ćelavi bradonja koji ne voli puno govoriti o svojoj prošlosti, a čitatelj može samo naslutiti da je to zbog toga što je dotični možda radio i neke stvari koje baš i nisu u skladu sa zakonom, o čemu svjedoči i njegovo prijateljstvo sa bivšim gusarom El Ganchom, također jednim od stalne postave sporednih likova koji se pojavljuju u Markovim avanturama. Bluff je velikodušan altruista, spreman dati život za svoje ideale te također sposoban borac, simpatičan ženskaroš koji valjda poznaju svaku konobaricu na području Velikih jezera. Bluffov nerazdvojni pratilac je pas Flok kojeg je spasio od smrti od ruku engleza, na veliku žalost Žalosne sove, koji s Flokom vodi vječni rat.  Žalosna sova je veliki poglavica svih Huron indijanaca ali istodobno i jedan od najopasnijih Vukova sa Ontarija kojima se pridružio u borbi protiv Engleza nakon što su potonji napravili masakr u njegovom plemenu. Dobio je ime po tome što je u noći kad je rođen sova «kukala» cijelu noć. Može se reći da mu ime savršeno dobro pristaje jer je po prirodi nepopravljivi pesimist koji stalno kuka i predviđa najkatastrofalnije moguće događaje (koji postaju još katastrofalniji ukoliko su u radnju upletene i žene) i koji se naravno uvijek pokažu netočnim. Međutim, isto tako je i pun mudrosti koje je nekad davno izrekao njegovo slavni Čukundeda Vrač koje često citira... Za razliku od Bluffa Žalosna sova je ženomrzac i izbjegava ih koliko je god moguće jer «žene donose samo nesreću», tj. Kako bi rekao njegov čukundeda Vrač, «pobjeći pred neprijateljem je kukavičluk, a pred ženom je mudrost»! U jedinom trenutku kad je Žalosnu sovu privukao ljepši spol, u obliku crnkinje Bedelije, on je naravno poslušao savjet svog mudrog čukundede. Žalosnoj sovi je na početku bila namijenjena uloga jednog od glavnih pomagača Vukovima sa Ontarija preko svojih indijanskih plemena, ali je poslije s pojavom Floka ta opcija ostala malo po strani.

Flok se prvi put pojavljuje u osmoj epizodi, kao spoj sretnih okolnosti. Autori su htjeli iskoristiti psa da pojačaju dojam o zloći Engleza i dobroti naših koji su ga spasili od mučenja pridobivši tako njegovu vjernost. Nastavili su još koji broj s Flokom i to je očito zadovoljilo čitatelje koji su im poslali ogroman broj pisama tražeći da ga i dalje «koriste» u avanturama. I tako su ga morali ubaciti u radnju kao sporednog lika te naravno, kao posljedica toga i promijeniti uloga Žalosne sove koji postaje tako Flokov protivnik. I tako je krenula vječna borba među njima dvojicom, poput onih Duška Dugouška i Patka Dače ili Toma i Jerrya, koja prestaje samo nakratko dok se nalaze u opasnosti od engleza kad ne oklijevaju priteći jedan drugom u pomoć, ali čim opasnost prođe sve se nastavlja po starom. Još je jedan jako bitan lik s kojim završavamo predstavljanje protagonista sage o Komandantu Marku. Radi se o Markovoj zaručnici Bety. Sve do sredine šezdesetih žene u stripovima su bile gotovo isključivo protagonisti iz drugog plana i prema riječima samog autora njena uloga je bila baš da se da više mjesta ženskim likovima i da se time dobije dodatni izvor scenarističkih rješenja. Bety je na prvi pogled prava domaćica koja se brine za kuću i kuhinju, međutim često se i ona nađe upletena u neke od Markovih avantura. Strašno je ljubomorna i neustrašivi Mark koji se ne boji čete Engleza se nađe pred problemima kad mora objasniti Bety prisustvo ove ili one djevojke koja se mota oko njega.

KAPETAN MIKI

U Italiji se 1951. godine rodio još jedan u dugačkom nizu western stripova. Bio je namijenjen najmlađima, a serijal je po običaju nazvan prema njegovom junaku - Kapetan Miki. Stvorio ga je poznati torinski trojac Sinchetto/Guzzon/Sartoris, poznatiji kao EsseGEsse (SGS, po inicijalima autora), a u crtanju im se povremeno znao pridružiti još jedan poznati talijanski stvaralac Franco Bignotti.

Kapetan Miki je mladi dječak koji u dobi od samo 17 godina postaje član rendžerskog korpusa države Nevada. No njegova priča seže još dublje u prošlost. Naime, Mikiju su još kao djetetu umrli roditelji te je ostao siroče. Odgojio ga čovjek po imenu Clem, koji je Mikija odgajao kao vlastito dijete i kojeg je on neizmjerno volio. Clema je, kada je Miki već postao rendžer, mučki ubila banda krvoločnih ubojica. Miki naravno odlučuje osvetiti čovjeka koji mu je bio poput oca, te kreće u potragu za krivcima oboružan pištoljem i hrabrošću koje je imao na prodaju. Pronalazi bandu i uništava je, te zatim odlazi natrag u Fort Coulver gdje nastavlja svoj uzbudljivi život rendžera. Zahvaljujući svojoj hrabrosti, sposobnostima te nadasve visokom inteligencijom, nakon mnogih uspješno obavljenih zadataka dolazi do visokog časničkog čina kapetana rendžera, te postaje osoba od najvećeg povjerenja zapovjedniku utvrde Coulver. Stoga nije ni čudno da baš Miki obavlja najteže i najsloženije zadatke!

Kao i svi ostali stripovi EsseGEssea, kojima uspjeh leži na karakterizaciji likova i lakom načinu shvaćanja istih, te na dozi humora koju u strip uglavnom unose vjerni pratioci glavnoga junaka (u Bleku su to Occultis i Roddy, u Marku Bluff i Žalosna Sova), autori su u ovom stripu Mikiju dali potporu u obliku njegovih prijatelja i suputnika, poznatim pod imenima Smuk i doktor Salaso (ne zaboravimo spomenuti i čistokrvnog crnog pastuha Napoleona). Smuk predstavlja klasičnog "djedicu" sa zapada, sličnog onome u glasovitome westernu Johna Forda "Crvene sjene". Idealan je primjer pijanca sa zapada, kojemu su autori u originalu i dali ime "Stari Rum" (Doppio Rhum) i koji svojom osebujnom osobnošću stripu daje duhoviti štih. Smuk, kao što ste i pretpostavili, većinu svoga vremena provodi u lokalnom saloonu u Fort Coulveru, ali rado "provjerava" i druge krčme na svojim putovanjima s Mikijem. Unutar saloona nije samo pasivni pijanac već zna voditi i žustre rasprave, uglavnom sa Salasom. S druge strane Salaso je tipični "doc" sa divljeg zapada, uglavnom pripit, a i liječničke metode su mu upitne učinkovitosti. Kao i Smuk, dosta vremena provodi u ljenčarenju i ispijanju čaša (i boca!) u saloonima. No, bilo kako bilo, oni su obojica Mikijevi vjerni prijatelji i pratitelji na svim pustolovinama, te o njima ne treba steći pogrešan dojam - izvukli su oni i Mikija iz dosta neprilika. Od drugih značajnijih likova mogao bih spomenuti Susy, Mikijevu plavokosu zaručnicu, zapovjednika utvrde Coulver koji joj je ujedno i otac te prelijepu Ellen Gordon prema kojoj Susy gaji vječnu ljubomoru.

Neprijatelji kapetana Mikija tijekom njegovih pustolovina su u prvome redu banditi i indijanci Mescalerosi, koji uglavnom napadaju diližanse i puškaraju, te prave neprilike svake vrste. Vidljivo je da su u tom pogledu autori na indijance gledali u maniri western filmova pedesetih, stoga su uglavnom prikazani kao negativci. Oni se povezuju sa lošim momcima te asociraju na bandite.

Gledajući danas, mogli bismo reći da je koncept Kapetana Mikija prilično zastario, s obzirom na njegovu tematiku, tanke zaplete i pojednostavljene odnose među likovima. Kao u rijetko kojem drugom stripu te vrste kojeg smo imali prilike čitati, Miki je prvenstveno prilagođen mlađoj publici, a ona danas ne pokazuje afinitet prema takvoj vrsti zabave. No za ljubitelje stripa on će uvijek imati stanovitu vrijednost. Zašto? Zato jer, u suštini, Miki predstavlja nedužnu, duhovitu i domišljatu zabavu koje smo svi sa vremena na vrijeme željni i koju čitajući Mikija lako možemo ostvariti. No, ta je zabava danas dostupna samo onima koji posjeduju Mikijeve stripove, jer on nažalost više u nas ne izlazi, a vjerojatno nikad ni neće. No, meni, i vjerujem još mnogima, Miki će zauvijek ostati u sjećanju kao junak s kojim smo, zajedno sa Blekom, Markom i ostalima, jednom davno počeli ulaziti u taj čaroban svijet stripova.

 

                                                    Preuzeto sa portala Stripovi.com

 

REDAKCIJA

Akuzativ

AkuzatiV - Online magazin

Back to top