Jugoslovenski strip heroji (II)

MISTER NO

Priča o Mister Nou službeno počinje u lipnju 1975. godine kada je u izdanju izdavačke kuće Sergio Bonelli editore (koja se tada zvala Editoriale Cepim) izašla prva epizoda sa avanturama našeg junaka nazvana jednostavno "Mister No". Kreirao ga je Sergio Bonelli koristeći pseudonim Guido Nolitta (iza kojeg je već stajalo nekoliko uspješnih serijala, Zagor prije svih), ali Mister No je imao malo dodirnih točaka sa ostalim Bonellijevim junacima: nije bio western, toliko omiljen čitateljima Texa, nije računao na zabavan i razuzdan mix načinjen od tisuću literarnih, filmskih i strip predložaka/polaznih točaka/varijacija na temu koji je krasio popularnog Zagora i definitvno se odricao vedrih i veselih postulata avanture na kojima je počivao uspjeh adolescentnih serija poput Kit Tellera ili Komandanta Marka. Tako na 8. stranici prvog broja na scenu stupa dinamičan i raspjevan mladić, koga život očito nije mazio (što je vidljivo po prerano posijedijelim zaliscima, borama smežuranom čelu i brazgotinama koje nosi po cijelom tijelu, uspomenama iz rata) i ulazi ravno među likove koji su ostavili dubok trag u priči o talijanskom stripu. On se zove Jerry Drake ali za sve nas on je jednostavno Mister No, nadimak koji je zaradio 1941. sudjelujući u američkom dobrovoljačkom odredu "Letećih tigrova" koji su se borili na kineskoj strani protiv japanskog agresora (koji su između ostalog i zaslužni za to ime koje mu je dao okrutni pukovnik Saiko), nadimak kao stvoren za njega, koji će ga pratiti dok je živ! Mister No je uporno govorio NO (NE) japanskom pukovniku koji ga je ispitivao i mučio, NE krutoj vojničkoj hijerarhiji i užasima rata, NE licemjerju i lažnim vrijednostima suvremenog svijeta, NE tlačenju slabih od strane jakih!

Mister No je Njujorčanin, veteran drugog svjetskog rata koji je sudjelovao u brojnim bitkama (u zračnim bitkama nad Filipinima, zatočen u logoru u Burmi, borio se na Guadalcanalu i Pacifičkim otocima, sudjelovao u oslobođenju Rima...) i koji se osjećao nesposobnim da se uklopi u normalan život nakon povratka iz rata. Zbog toga, u drugoj polovici 1950. odlazi u Južnu Ameriku, u Brazil i maleni gradić Manaus u potrazi za drugačijim životom neopterećen problemima suvremenog čovjeka, potragom za slavom i bogatstvom i pun prezira prema "american way of life" i koji kao da je jedan od likova "On the Road", knjige manifesta beat generacije Jacka Kerouaca i Neala Cassidya (s kojima se, nota bene, i susreće u jednoj od svojih brojnih avanutra), vođen jedino željom da živi slobodno s Piperom i bocom Whiskeya u ruci, ali upravo ga taj način života i poziv koji je odabrao prevozeći turiste diljem Južne Amerike uvlači u brojne nevolje i prisiljava da pribjegne nasilju od kojeg je bježao i koje ga poput sjene prati gdje god krene.

Mister No je, kako je sam Sergio Bonelli izjavio u jednom interwievu, nastao prema stvarnom liku kojeg je Sergio vidio na jednom od svojih brojnih putovanja:"...Da, bio sam u Palenqueu, u Meksiku i susreo sam mladog i zgodnog mladića na ruševnom aerodromu.Nosio je kožnu jaknu i zvao se Kapetan Vega, ime koje je perfektno odgovaralo strip junaku! Imao je opasač s pištoljem i letio je po Yucatanu gore dolje prevozeći životinje, povrće i razne namirnice i kad god je sreo turiste, samo bi pokazao na sjedalo za putnike i rekao:'Ok, odvest ću vas gdje god želite'! Tada mi se rodila ideja o junaku koji će biti pilot Pipera, ali sam odlučio serijal smjestiti u Amazoniju...."

Mister No je inače svojevrsni alter ego svog oca, Sergia Bonellija, lik kroz koji Sergio progovara o svojim velikim ljubavima osim stripa: jazz glazbi, putovanjima i velikim prostranstvima, moralnim problemima suvremenog društva, a nerijetko su avanture opisane u njegovim epizodama inspirirane dugim posjetima Amazoniji, gdje bi Sergio išao u potrazi za inspiracijom, ali i Africi i drugim mjestima gdje ga je neobuzdani pustolovni duh odveo!

Mister Noova "sadašnjost" je kraj 50-tih godina prošlog stoljeća, ali njegova "biografija" je potanko objašnjena tijekom izlaženja, počevši od najranijeg djetinjstva i ranih 30-tih kada je kao mali dječak odrastao na vrelom asfaltu Brooklynških ulica preko ratnih 40-tih i ratišta širom svijeta sve do dolaska u Brazil. Većinu vremena Mister No provodi ljenčareći po Manausu ispijajući bezbrojne boce kačake i viskija sa svojim prijateljima u konstantnoj potrazi za mušterijima, bili oni inženjeri, misionari, bogati turisti, istraživači ili naučnici. Vjerni pratitelj u mnogo avantura mu je Otto Kruger ili Esse Esse, bivši pripadnik njemčke SS divizije čija je prošlost dijelom objašnjena u tri kratke priče objavljene kao dodaci specijalnim brojevima. Esse Esse je bivši njemački vojnik ali ne i nacist jer je bio primoran da sudjeluje u ratu mimo svog pristanka. Kruger je ekspert u rukovanju nožem i nerijetko je koristeći ga spasio Mister Noa i sebe iz naizgled bezizlaznih situacija. Zatim, jedan u nizu važnih Mister Noovih prijatelja je Phil Mulligan, bivši suborac na Pacifiku i privatni detektiv koji je postao pisac koji pše kriminalističke priče u kojima je glavni junak niko drugi nego Jerry Drake! U Manausu imamo nezaobilaznog Paola Adolfa, simpatičnog barmena koji vječno utjeruje dug od Mister Noa, pa simpatični crnac Dana Winter, pjevač i gitarist, Narednik Oliveira koji uporno sanja dan kad će spremiti Mister Noa iza rešetaka i cijelu plejadu mehaničara, barmena, pilota, policajaca i muzičara širom Južne Amerike.

Važnu ulogu u Mister Noovom životu zauzimaju žene! Mister No je okorjeli zavodnik, pravi Don Juan sa puno uspjeha kod žena, ali koji uporno izbjegava zamku braka u koju su ga moge neuspješno pokušale namamiti (uz jednu iznimku, Mister No je proveo jedan dio života kao pripadnik plemena Yanoama i bio oženjen prelijepom Indios djevojkom koju je ubio ljubomorni suplemenik). Svakako, najvažnija od svih žena u njegovom životu je lijepa plavokosa profesorica arheologije Patricia Rowlands s kojom je imao nekoliko avantura, zatim lijepa pilotkinja Debora, pa strastvena Miranda Cordeiro, kćerka jednog od zemljoradnika iz Sertaoa, pa tri lijepe vlasnice Ipanema bara u Manausu, Madalena, Irene i Maria, tajna agentica Delia... Iako se serijal odvija u ranim pedesetim godinama, žene koje Mister No sreće uglavnom su odlučne i nezavisne moderne žene i uglavnom igraju pozitivnu rolu u njegovim avanturama, mada smo sreli i par negativki!

CORTO MALTESE

Ponosan sam svaki put kada mogu nešto reći ili napisati o jednom od najvećih pripovjedača u stripu,"građaninu svijeta", posljednjem velikom predstavniku venecijanskog slikarstva, kozmopolitu koji nam je na beskrajno šarmantan način prikazao svu raznolikost i ljepotu naroda i kultura iz gotovo svih krajeva svijeta, a njegovi glavni likovi, svojevrsni antiheroji, nastupiti će u tim krajevima uglavnom kao pridošlice koji svojim razumijevanjem i ljubavi jasno ukazuju na mogućnost suživota, poštivanje tuđih religija, zakona i običaja, gradeći tako trajne mostove prijateljstva bez obzira na nacionalnost, vjersku pripadnost ili boju kože. Proputovavši svijet uzduž i poprijeko, ovaj veliki humanist znao je otkriti ljepotu u svakom njegovom kutku, beskompromisan u stavu kako je svaka jednako vrijedna! Majstor dijaloga, svojim je likovima uspio udahnuti život poput malo kojeg autora na području devete umjetnosti. Ljudski karakteri od krvi su mu i mesa sa svim manama i slabostima, što će u vremenima kao što je npr. I. svjetski rat posebno doći do izražaja.

Corto Maltese, melankolični, cinični mornar u potrazi za nečim što mozda i ne postoji (!), njegov je alter-ego i autoportret (iako je u početku crtan inspiriran fizionomijom Burta Lancastera). U ovom najuspješnijem Prattovom serijalu ploviti ćemo Karipskim i Južnim morima, prikradati se uz ljude-leoparde u kolonijalnoj Africi, sakriti u blatnom rovu ratom zahvaćene Europe, spustiti Amazonom u srce juznoameričke džungle, plesati tango u Buenos Airesu,... Uh! Nije li vam ovo vec dovoljno? ...jer ako nije (u što iskreno sumnjam!) znajte da se radi samo o dijelu avantura sina britanskog mornara s Cornwalla i gibraltarske ciganke, koji na svojim putovanjima susreće likove od kojih su neki stvarne povijesne ličnosti smještene u vremenski stvarne povijesne kontekste, poput Jack Londona ili Manfreda von Richthofena - legendarnog Crvenog Barona.

Isto tako susresti će se (svjesno ili nesvjesno toga) s bićima iz mitova i legendi, koji će bas preko njega, koji sanja otvorenih očiju, uspostaviti vezu sa našim svijetom. Tako će se u jednoj od kultnih epizoda glavom i bradom pojaviti mag s dvora Kralja Arthura, kao i vjestičja polusestra vladara Camelota - nitko drugi do druid Merlin i Morgana Le Fey, a sve će započeti tako što će naš mornar zaspati oslonjen o mitsko kamenje Stonehengea. U čitavu Prattovu opusu magija inače zauzima vrlo bitno mjesto, bilo da se radi o keltskim legendama ("Les Celtiques"), religiji s Karipskog mora ("Voodoo for the president"), ritualima mongolskih šamana ("En Siberie"), ili pak venecijanskoj tajnoj masonskoj loži ("Favola di Venezia"), čiji je član, navodno, bio i sam autor.

Smješten na početak 20. stoljeća u period od 1905. pa do početka španjolskog građanskog rata u kojem mu se gubi trag, Corto Maltese svjedok je jednog prošlog vremena, isto kao što je njegov tvorac na kraju tog istog stoljeća svjedok vremena koje zauvijek prolazi i nestaje, ali kao što kazu vilenjaci iz epizode San zimskog jutra: "...Sve dok netko u ovoj zemlji bude sanjao - mi cemo postojati!" ... A Hugo Pratt uvijek će biti s nama koji sanjamo otvorenih očiju! Hvala mu što nas je naučio tome.

RIP KIRBY

Tog 4. marta 1946. godine na američku strip-scenu je zakoračio privatni detektiv Remington Rip Kirby kojeg je kreirao Ward Green, urednik King Features-a (poznatog po kratkim stripovima o Popaju, Princu Valijantu, Blondie i dr), a ne Alex Raymond koji je bio prvi crtač, a nerijetko se pogrešno spominje kao kreator. Scenarije za epizode je pisao Fred Dickenson iako je Raymond potpisivan i kao crtac i kao scenarist. Raymond je svakako bio najzaslužniji za tako dobar prijem Ripa Kirbyja s obzirom da je imao veliki ugled kod publike zbog prethodnih radova na Flashu Gordonu, Jungle Jimu i Tajnom agentu X-9 i jer je slovio (i dan danas slovi) kao jedan od najboljih svjetskih strip autora. Nadalje, bitan razlog dobrog prijema je poruka o nastavljanju života poslije užasnog rata. Sam Kirby je, naime, bivši marinac iako to na prvi pogled niko ne bi rekao. Raymond je radio na Kirbyju sve do 1956. kada je tragično preminuo u saobraćajnoj nesreći. Tada je kao crtač zaposlen John Prentice. Iako se vrlo često desava suprotno, publika je afirmativno dočekala Prenticea koji je nastavio tamo gdje je Raymond stao. Njegov crtež autora ovih redaka neodoljivo podsjeća na Guglielma Letterija, crtača kod nas poznatog po radu na Tex Willeru. U suradnji sa scenaristom Dickensonom Prentice je održavao visok rejting ovog stripa sve do sredine '80-tih godina 20. stoljeca. Tada se Dickenson prestao sa radom zbog zdravstvenih problema, a nedugo zatim je umro. Potpunu brigu o crtež i scenariju je preuzeo Prentice no bilo je očito da to nije to. Ubrzo se i Prentice penzionisao, a sa njim je nestalo i Ripa Kirbyja. Kao kratki strip u dnevnim novinama Rip Kirby je izlazio do 26. juna 1999. kada je po posljednji put izašao u okviru dnevnih novina. Rip tada prestaje sa poslom privatnog detektiva i govori da će "se mozda baviti predavanjima" (Rip je kriminolog) i "možda pomirisati koju ružu".

Kako je već rečeno, Rip Kirby je kriminolog koji nakon rata postaje privatni detektiv. On je predstavljao pravo osvježenje u svoje vrijeme jer je, za razliku od dotadašnjih tvrdokuhanih detektiva, bio intelektualac koji na slučajevima ne koristi samo sirovu snagu nego, u većini slucajeva, ima sofisticiraniji pristup. Njegov izgled; naočale sa woodyallenovskim okvirima (koji autora ovih redaka, opet, podsjećaju na njegove naočale), lula u ustima i odijelo više podsjećaju na običnog profesorčića nego na privatnog detektiva. Medjutim, taj izgled može i prevariti jer Rip je, kao bivši marinac, itekako fizički snažan. Pogotovo je dobar u boksu pa ga često možemo vidjeti kako u Klubu pustolova (čiji je istaknuti član) vježba udarajući vreću. Rip je šarmantan, romantičan i pomalo patetičan jer je poprilično blag prema svojim neprijateljima pa je vrlo rijedak slučaj da nekog od njih ubije. Ima šarmantan smisao za humor, a zbog toga ne može pobjeći brojnim obožavateljicama. Takodjer, ekološki je svjestan.

Ripov najbolji prijatelj i vjerni pratitelj je Desmond, rehabilitirani džeparoš koji radi kao Ripov batler. Vjerni je saputnik Ripa u avanturama i, makar se ponekad cini da je koristan kao i Chico Zagoru, često spašava glavu svom šefu ili "poslodavcu", kako on više voli reći. Desmond je inače član Kluba batlera, a i vrlo je dobar igrac bilijara. Drugi lik koji se neizbježno pojavljuje uz Ripa je fotomodel, slatka plavusa Honey Dorian koja nas ovisnike o Bonellijevim junacima na pomalo podsjeća na Dianu, Martyjevu djevojku. Slatka kao honey (engl. med) i jako zaljubljena u Ripa, usprkos njenoj strpljivosti i snazi da preživi sve ljubomorne i opasne situacije, nije dočekala da joj se Rip oduži onako kako je željela (i, po autorovom mišljenju, zaslužila) - brakom. Interesantno je da njih dvoje nisu bili od samog početka u vezi nego su bili dobri prijatelji medju kojima je postojala "kemija". Odbijala je brojne udvarače medju kojima je bio i multimilioner i playboy Beaumont (koji ustvari i nije bio milioner jer mu je majka spiskala nasljedstvo) koji se ubio zbog nje no, nažalost, sve to nije bilo dovoljno Ripu da je oženi, a autorima da je zadrže u stripu. Vigers je Desmondov prijatelj, i sam batler te istaknuti član Kluba batlera. Često smo svjedoci kako se Desmond i Vigers nadmeću koji je bolji no to nadmetanje je poput njih: simpatično i pošteno. Sestre Amur, Dudu i Mimi, su zaljubljene u Ripa i medjusobno se svadjaju oko njega no na njihovu žalost, Rip je previše zaljubljen u Honey da bi obratio pažnju na zanosne sestre.

Negativci koje Rip susreće su brojni, a uglavnom se radi o spletkarošima koji žele steći veliku finansijsku korist na nelegalan način. Obično je tu i jedna žena (poput Pagan Lee kojoj je Rip našao novi identitet kako bi počela živjeti pošteno) koja je na drugoj strani zakona. Te žene su slaba točka Ripovih neprijatelja jer se uvijek zaljubljuju u njega a onda izdaju svog ortaka.

I dok u SAD-u Rip Kirby (izuzev par pokušaja malih izdavača) nije silazio sa novinskih stupaca, kod nas je izlazio u okviru raznoraznih strip revija poput Stripoteke, Strip magazina, Giganta i mnogih drugih... Jedna je epizoda objavljena i u sarajevskoj ABC reviji nakon posljednjeg rata, a veliku popularnost je Rip doživio i u Skandinaviji! Rip Kirby, što zbog svoje sofisticiranosti, što zbog toga što je proizvod američke škole stripa, nije imao popularnost na područjima bivše Jugoslavije kakvu su imali njegovi kolege Dylan Dog, Martin Mystere, pa čak i Nick Raider, ali je svakako zaslužio mjesto na ovim stranicama. Ako ništa, a ono barem zbog toga što je najmanje jedan dječak zbog njega želio postati privatni detektiv.

DYLAN DOG

Dylan je detektiv, istražitelj, ali ne bilo kakav detektiv; on je, kako je sam sebe prozvao, istražitelj noćnih mora. Iako prilično mlad, iza sebe već ima karijeru policajca Skotland Yarda, liječeni je alkoholičar, iza njega su i desetine slomljenih srca, no tko je zapravo Dylan Dog niti sam on ne zna jer njegova je prošlost još poprilično prekrivena velom tajne. Za razliku od svog kolege Sherlocka Holmesa koji je inspiraciju nalazio svirajući violinu on svira klarinet, te u slobodno vrijeme slaže modela galije koju vjerovatno neće nikada dovršiti. Lice Dylana Doga je lice britanskog glumca Ruperta Evereta, što je samo još jedan u nizu Bonelijevih junaka čije lice je uzeto od poznatih glumaca (Ken Parker, Nick Raider, Magico Vento, Tex Willer...). Ako ste zainteresirane za njegove usluge možete ga naći u Craven Roadu broj 7 u Londonu, njegove usluge koštaju 50 funti dnevno plus troškovi, ali nerijetko će preuzeti neki slučaj i bez naknade, tek da zadovolji svoju znatiželju. Najslabija Dylanova točka su lijepe žene sa kojima gotovo u svakoj epizodi završi u krevetu. Nije to tipično »macho« zavođenje koje susrečemo kod nekih drugih junaka, Dylanov pristup ženama je poseban pomalo sjetan, iskren i nabijen emocijama, ali te veze gotovo uvijek traju samo jednu epizodu.

Svijet Dylana Doga je svijet koji mi poznajemo, znači sadašnjost. To je na neki način jedan od problema jer su autori ovom liku točno odredili starost tako da je neminovno da će morat ostariti iako se danas još odlično drži. Glavno mjesto radnje je London u kojem se na samom početku ovog serijala odvijalo najviše epizoda. Kasnije se radnja širila po svim djelovima Velike Britanije i svijeta. Budući da se Dylan Dog bavi jedinstvenim zanimanjem u njegovom svijetu susrećemo sve vrste čudovišta (vampiri, vukodlaci, vještice, čarobnjaci, gnomi...) i ljudi bolesnog uma. Iako se u mnogim epizodama nalazi velika količina krvi, odsječenih glava i strašnih prizora morbidnih ubistava Dylanov svijet odiše velikom dozom poezije i melankolije.

Groucho Marx je Dylanov pomoćnik i najbolji prijatelj. Njegov lik je preuzet od poznatog američkog glumca i komičara Groucho Marxa, jednog od urnebesne braće Marx. On se pojavljuje od prvog broja i omiljena zabava mu je pričanje glupih šala svakome tko ih je u prilici čuti, a to su najčešće Dylan i njegovi klijenti,.na njihovo veliko zgražanje. Nekada sa svojim šalama zna pretjerati no u većini slučajeva samom Dylanu je od velike pomoći, pogotovo kad u ključnom trenutku treba dobaciti Dylanu pištolj kojim ovaj treba ubiti čudovište! Inspektor Bloch je Dylanov bivši šef iz policijskih dana i njegov veliki prijatelj. Budući da je važna osoba u Scotland Yardu nebrojeno puta je pomogao Dylanu sa korisnim informacijama, a i nekoliko puta mu je spasio život. Njihov odnos je više očinski nego li prijateljski iako Bloch često zna prigovarati kako zbog Dylana nikad neće dočekati zasluženu penziju. Jedna od karaktiristika mu je da ne podnosi krv i da redovito povraća na mjestu zločina.

Doktor Xabaras je najveći Dylanov neprijatelj koji se pojavio već u prvom broju. Opsjednut serumom besmrtnosti ovaj čovjek bolesnog uma nekoliko puta je stao na put Dylanu. Nažalost, sudbina se ružno poigrala sa Dylanom jer upravo Doktor Xabaras je njegov otac. Smrt je česti Dylanov neprijatelj. Naravno, ona je prisutna kod svih Bonellijevih junaka, ali kod Dylana je ona prikazana kao fizička osoba u dugoj crnoj halji sa kapuljačom koja u ruci drži kosu. Iz epizode u epizodu nastavlja se nadmudrivanje ova dva protivnika.

Preuzeto sa portala Stripovi.com

.

.

.

Molimo da, pre unosa komentara, procitate Pravila koriscenja

REDAKCIJA

Akuzativ

AkuzatiV - Online magazin

Back to top