REDAKCIJA

REDAKCIJA

Akuzativ

Hana Arent: BUDUĆNOST NIJE NIKADA BILA MANJE PREDVIDIVA

Dva svetska rata u jednoj generaciji, između njih neprekidni lanac lokalnih ratova i revolucija, za kojima nisu sledili mirovni ugovori za pobeđene i predah za pobednike - završila su u očekivanju trećeg svetskog rata između preostalih svetskih sila. Taj trenutak očekivanja je kao kad zavlada zatišje pošto zamre svaka nada.

Odvratni buntovni seljaci

Epizoda iz filma "Monti Pajton i Sveti Gral", u kojoj kralj Artur pokušava da uveri seljake iz anarhosindikalističke komune u legitimnost svog autoriteta.

Borislav Pekić: DISKRETNE ČARI KOMPROMISA

"Kompromis je osnovni modus postojanja u kome su neregulisani i svi ostali. Planetarna su kretanja kompromisi između tuđih privlačnih sila i vlastite mase. Kao privremeno postojanje, život je kompromis između nepostojanja i večnog postojanja. Čovek je kompromis između inteligencije i instinkta. Ni ljudska zajednica ovom modusu ne izmiče. I ona je kompromis. Kompromis između slobode i ropstva. Neupotrebljive slobode da zajednice nema i nekorisnog ropstva da osim nje nema ničeg drugog..."
(DNEVNIK, 1962)

Roland Jaccard: PEDESET RAZLOGA ZA VOLJETI WITTGENSTEINA

01. Jer je najradije volio ulogu propalog aristokrate.

02. Jer nije nikada zapisao “Heil Hitler”, kao Heidegger, i nikada nije slijedio Komunističku partiju, kao Jean-Paul Sartre.

03. Jer je vjerovao u prijateljstvo. Prijatelj, rekao je, jeste neko s kim možeš prodiskutirati kilometre besmislica.

04. Jer ga je sve do smrti pratila sablast Otta Weiningera, izmučenog i suicidnog profete mržnje prema samome sebi.

05. Jer je odbacio porodično nasljeđe koje bi učinilo od njega jednog od najvećih bogataša u Evropi.

06. Jer je jedan od rijetkih savjeta što ih je posljednjih godina davao studentima bio ovaj: ”U životu se ne smijete prenatrpavati”.

07. Jer je zaista bio potreban neko ko će očistiti Augijeve štale intelektualnog svijeta. Wittgenstein je bio iznenađen kad su mu odredili taj zadatak.

08. Jer je ismijavao Russellovu ideju da ustanovi Svjetsku organizaciju za mir i slobodu. ”Pretpostavljam da biste vi radije ustanovili Svjetsku organizaciju za rat i ropstvo”. Wittgenstein: ”Da, baš tako”.

09. Jer je proglašavao da filozof ne pripada nikakvoj idejnoj zajednici. Upravo zbog te radikalne stranosti i jeste filozof.

10. Jer je izdavaču svojega djela Tractatus logico-philosophicus predlagao da knjizi doda tucet praznih stranica na kojima će čitalac moći ispljuvati svoju mržnju jer nije ništa razumio: savjetovao mu je da na naslovnu stranicu odštampa njegov datum i sat rođenja, da onaj koji vjeruje u astrologiju može izračunati njegov horoskop.

11. Jer je njegov ideal bio da u kap gramatike koncentrira filozofski oblak.

12. Jer se neprestano pitao što učiniti kad imaš samo jedan talent i taj se talent počinje gasiti. Nije li najbolje nestati zajedno s njim?

13. Jer ga tada kad je doznao da ima rak prostate nije toliko slomila sama dijagnoza koliko jamstvo liječnika da poznaje djelotvornu terapiju.

14. Jer je tvrdio: ”Moja su razmišljanja kao napisi na oknima, gdje na engleskim željezničkim stanicama prodaju vozne karte: ‘Is your journey really necessary? Da li je vaše putovanje zaista nužno? Ko to pročita, najvjerojatnije bi morao reći: ‘On second thoughts, no’, Ako dobro promislim, nije”.

15. Jer nikada nije nosio kravatu.

16. Jer je atomsku bombu smatrao gorkim, ali spasonosnim lijekom.

17. Jer mu se, kao i Schopenhaueru, činilo zločinom roditi djecu. Jednoj je djevojci, koja je u njega bila zaljubljena, objašnjavao da to ne znači ništa drugo nego baciti još jedno biće u ovaj nesretni svijet. Isto tako je smatrao da ljudi u svakom slučaju predugo žive.

18. Budući da je dobro bio svjestan svojih grijeha i nije se baš nimalo nadao da će se za njih moći otkupiti, Boga nije mogao predstavljati drukčije nego kao nemilosrdnog suca.

19. Jer mu se svaki oblik filozofske argumentacije činio vulgarnim, Russellu je povjerio da cvijeće ne želi uprljati blatnjavim rukama.

20. Jer se pitao: ”Kuda ide sadašnjost kad postane prošlost i gdje je prošlost?” U tome je, tvrdio je, jedan od glavnih izvora filozofskih teškoća.

21. Jer postoje čudni afiniteti između Wittgensteina i Theloniousa Monka. Obojicu nije moguće imitirati, previše su komplicirani i osobni. Oba su bili muzičari tišine.

22. Jer mu je Ingerborg Bachmann posvetila svoj doktorat.

23. Jer je Isabelle Huppert u filmu Wernera Schroetera Malina predavala o Wittgensteinu.

24. Jer se film Michaela Hanekea 71 fragment kronologije slučaja inspirira Wittgensteinom, kao što je film Dereka Jarmana Wittgenstein inspirirala filozofova biografija.

25. Jer je u Freudu vidio jednog od najvećih estetskih demijurga modernosti, koji ne samo što je promijenio naš pogled nego i stvorio novo oko.

26. Jer je tvrdio da u filozofiji dobiva utakmicu onaj ko je u stanju trčati najsporije ili ko posljednji stiže na cilj. “Filozofi bi se međusobno morali pozdravljati sa ‘nemoj žuriti'”.

27. Jer je na pitanje zašto je postao filozof odgovarao da nije bio dobar ni za što drugo i da uostalom s filozofijom šteti samo samome sebi.

28. Jer je imao dubok osjećaj da je na svijetu suvišan, ujedno se stideći što nema hrabrosti da se ubije.

29. Jer je pripadao istoj porodici kao i američka glumica Louise Brook, isto tako šopenhauerovka, koja je prolaznike ispitivala za put do pakla i koja je spalila svoje ispovijesti iz straha da se njima ne bi obmanula.

30. Jer je radije volio lošu savjest od dobre i jer je s Gottfriedom Kellerom govorio: ”Nikada ne zaboravi da tada kada sve dobro ide, nije nužno da tako i ostane”.

31. Jer je na jednom predavanju Karlu Popperu prijetio žaračem.

32. Jer bez njega ne bismo upoznali majstorsko djelo Thomasa Bernharda Wittgensteinov nećak.

33. Jer mu se činilo besmislenim čitati filozofske članke u znamenitoj reviji Mind, dok u Streetovim i Smithovim kriminalnim romanima ima mnogo više supstancije.

34. Jer je jedna od njegovih najdražih izjava bila: “Leave the bloody thing alone” (“Ostavi stvar na miru”) koju je izricao sa svečanim izrazom i značila mu je to da su stvari posve u redu takve kakve jesu i da ne treba pokušavati ništa mijenjati.

35. Jer je nakon završetka svojih predavanja uvijek odlazio u najbliže kino gledati western ili muzičku komediju. Uvijek je sjedao u prvi red.

36. Jer je bio svjestan da je rad u filozofiji rad na samome sebi. Uvijek pišemo na onoj ravni na kojoj se nalazimo.

37. Jer je mrzio podučavanje filozofije na univerzitetu i o njemu je tvrdio da može biti pošten rad samo po istinskom čudu.

38. Jer je savjetovao: “Ne igraj se dubinama drugoga”.

39. Jer je tvrdio: ”Ne stidi se kazati glupost. Paziti moraš samo na vlastitu apsurdnost”.

40. Jer je bio majstor u umjetnosti odupiranja diskurzivnim lukavstvima. Ako je Diogen odbacivao filozofski jezik kao klaun, Wittgenstein je upalio lomaču naših filozofskih taština.

41. Jer je mrzio filozofsku vulgarizaciju koja zavodi ljude da misle kako razumiju nešto što ne mogu razumjeti.

42. Jer je u pedesetim godinama još uvijek bio u stanju živjeti strašno komplicirane ljubavne priče s mladim muškarcima.

43. Jer je smatrao da je mnogo teže i ujedno mnogo poštenije razmišljati ili pokušati razmisliti o svojem životu nego rješavati logičke probleme. Čemu bih bio logičar da nisam čovjek, pitao se.

44. Jer je bio promašeni monah, što nije promaklo njegovu najboljem biografu sa znakovitim imenom Monk (Monah).

45. Jer je izazvao ljutnju Gillesa Deleuzea, koji je Wittgensteina optužio da je htio uništiti filozofiju.

46. Jer se tokom Prvog svjetskog rata kao dobrovoljac prijavljivao za najopasnije zadatke. Tvrdio je da se strah rađa iz pogrešne predstave o egzistenciji. U rovovima je čitao Schopenhauera, Tolstoja i Nietzschea.

47. Jer je tvrdio da se filozofski problemi mogu razriješiti samo tako što mislimo na gluplje stvari nego filozofi.

48. Jer je tada kada ga je Bečki krug, tvrđava najradikalnijeg pozitivizma, pozvao na predavanje, radije čitao mističku poeziju Rabindranatha Tagorea.

49. Jer je tvrdio da je želja za čašću i slavom smrt za misao.

50. Jer je Russellu, koji ga je htio odvratiti od toga da dvije godine živi sam u Norveškoj, rekao da prostituira svoj duh razgovarajući s inteligentnim ljudima. ”Rekao sam mu da je ondje mračno”, priča Russell, ”a on mi je odvratio da ne voli svjetlo. Tada sam mu rekao da je lud, a on je odgovorio: ‘Sačuvaj me Bože mentalnog zdravlja”’.

Sav je Wittgenstein u tome.

Roland Jaccard,
50 raisons d’aimer Wittgenstein, Magazine littéraire, mars 1997, n 352, p. 18-19.
S francuskog preveo Mario Kopić; Izvor: Peščanik

Mirko Kovač: MRŽNJA SE MORA NEGOVATI KAO LEPA OSOBINA

Čitam samo u dokolici, onda kada zaista nemam šta da radim. Mada, svoje slobodno vreme najradije provodim u kafančinama. Taj čitav svoj intelektualan život sam shvatio kao teško zafrkavanje. Moje jedino istinsko uživanje je kad u kafani ili bilo gde zajebem nekoga, kad je moja dosetka brža. Humor je uslov za normalnost.

Alen Badju: DEMOKRATSKO DRUŠTVO NIJE PRAVEDNO

Svako pokušava da bude najbolji demokrata. Između različitih demokratija danas neprestano iskrsavaju sve političke protivrečnosti i nesuglasice. Čak je i rat demokratski postupak protiv pogrešne demokratije. Džordž Buš je opravdavao rat u Iraku time da je on veći demokrata nego Sadam Husein. Čini se da je nemoguće postalo da se ne bude demokrata. Da li je razlog možda u tome što se nalazimo neposredno pred krajem poznate forme demokratije? To će se pokazati. Izvesno je, međutim, da se pojam demokratije mora objasniti.

  • Published in UGAO

Antireligijski rasizam

Borba za slobodu se uvek vodila protiv religije, protiv njene (obznanjene) želje za kontrolom društva i prinudnim nametanjem svojih normi i običaja. Samo su nemilosrdne borbe uspele u Evropi ograničiti religiju na sferu privatnog života, dekriminalizovati bogohuljenje (preteča odbijanja svih drugih oblika cenzure) a otpor religijskom fetišizmu prethodio je napadu na fetišizam tržišta.

Tomas Bernhard: AKO ODEM

Idem, rekao sam sebi u tvrdoj fotelji, iz zemlje u kojoj je prognano, uništeno, izbrisano sve što je takozvanom čeveku duha ikad pružalo zadovoljstvo, a ako ne zadovoljstvo, onda bar mogućnost da sledi svoju egzistenciju, iz zemlje u kojoj izgleda vlada još samo najprimitivniji od svih nagona, onaj za održanjem, i u kojoj se i najmanji zahtev takozvanog čoveka duha u začetku guši. U kojoj korumpirana država i isto tako korumpirana Crkva zajedno vuku onaj beskrajan konopac koji su pre više vekova s najvećom bezobzirnošću i u isto vreme sasvim prećutno obavili oko vrata tog slepog i odista glupog naroda koji su njegovi vladari zbilja zatočili u njegovoj gluposti.  U kojoj se istina gazi, a laž sa svih zvaničnih mesta uzdiže kao jedino moguće sredstvo za sve ciljeve.

Ubiti kralja Abakusa

ABAKUS (lat. abacus, grčki, abaks): daska na kojoj se računa, računaljka sa kuglicama.
(Leksikon stranih reči i izraza, Beograd, 1985)

Ubiti kralja Abakusa znači stvarati odnose bez mere. Ukoliko zaista želimo da uništimo kapitalizam, onda moramo odbaciti i njegovu nekrofilsku logiku, koja sve odnose svodi na brojeve. Ubiti kralja Abakusa znači uništiti mrežu društvenih odnosa koji prednost daju posredovanju i slikama, umesto direktnom, neposrednom odnosu. Pošto je novac, kao univerzalni ekvivalent, praktično sveprimenljiv, on ima vlast nad svim drugim nosiocima vrednosti; kapitalizam proždire sve druge vrednosne sisteme. Ubiti kralja Abakusa znači prekid u tom procesu kvantifikacije.

Udobnost pouzdane laži

Nemam ništa protiv ljudi koji vole istinu. Osim činjenice da su dosadno društvo. Sve dok ne potegnu priču o laganju i istini, onako kako to neki čine. Takvi me, prirodno, ljute. Ako me ostave na miru, neću ih povrediti.

AkuzatiV - Online magazin

Back to top