Branislav SMUK

Branislav SMUK

Gitarista grupe ,,Zbogom Brus-Li" i profesor istorije, Novi Sad

  • Published in KULTURA

Plitkom poezijom protiv monotonije: PEKINŠKA PATKA

Na zidu Elektrotehničke škole u Novom Sadu 1994. godine osvanuo je grafit: "Čonta, molim te, vrati se!" Nebojša Čonkić mi nije predavao nijedan predmet, ali, dobro sam znao ko je zahvaljujući klasićima neizlečivo zaraženim pankom. Omiljene slobodne aktivnosti na odmorima ("pali cigar’ na cigaru" i "vrti bocu u krug dok se ne isprazni") obično smo upotpunjavali ćaskanjem o svemu, pa i o neobičnom profesoru sa statusom rok zvezde u našoj palanci. Na posao je dolazio ležerno obučen u izlizanu odeću iako je važio za prilično strogog predavača. Ako vas obori na popravni ili želite veću ocenu, ponesite praznu kasetu, njegovu ploču/singlicu ili makar štrudlu sa makom da mu se umilite. Čonta je zdravorazumski izvrdavao pozive za odlazak u "Oslobodilački rat", da bi se 1992. i odselio u Kanadu. Crveni grafit je još dugo krasio izbledelo žutu fasadu, često mi uveseljavajući besciljna tumaranja gradom.

Operite ploču!

Zašto gramofonsku a ne matičnu?

Radio aparat i gramofon su bili dragoceni muzički uređaji u našem stanu. Tu je bio i jedan mali Philips magnetofon sa četiri kanala na kojem je stari snimao muziku koju su emitovale tada popularne radio stanice. Jedva sam čekao da matori ode na posao kako bih snimao neke baljezgarije na magnetofonske trake i preslušavao ih okrenute unazad. Ta bolesna igra me je ponekad razgaljivala celo prepodne: ne možete da zamislite kakvi sve zvuci izlaze iz naopako puštene muzike ili snimljenog glasa. Nažalost, nikada nisam čuo kojekakve subliminalne poruke iz paralelnih svetova, ali potpisujem da su komšije mislile da sam zreo za ludnicu. 

Intervju: Marky Ramone - The Ramones

U Novom Sadu 9. maja, u okviru manifestacije "Ritam Evrope", nastupa Marky Ramone, legendarni bubnjar kultnog «njujorškog» benda Ramones, sa svojim sastavom Marky Ramone's Blitzkrieg. Branislav Smuk,  gitarista grupe "Zbogom Brus Li",  je za Akuzativ napravio ekskluzivni intervju sa jedinim preostalim živim članom Ramones-a.

 

Ove godine punite 57 godina. Da li vam to otežava turneje kao što je ovogodišnja?

Marky Ramone: Nije teško da sviraš ako održavaš kondiciju, trudiš se da ostaneš čist i vežbaš svaki dan. Ljudi mojih godina rade na gradilištima ili u fabrikama. Turneje nisu toliko naporne, nema šanse!

Povod za koncert u Novom Sadu je Dan pobede nad fašizmom i dan koji obeležava početak stvaranja moderne Evrope. Da li vas to na neki način dotiče?

Marky Ramone: O da! Mrzim fašizam. Dobro je da obeležavate datum kao što je 9. maj, drago mi je da učestvujem u njegovoj proslavi. Demokratija je pravi put, nije savršena ali je bolja od diktature.

Zanima li vas uopše ideološki aspekt bavljenja muzikom?  

Marky Ramone: Za mene je muzika samo muzika. Političari su plaćeni da se bave politikom a ne muzičari. 

Nadam se da će set lista na novosadskom koncertu biti ista kao na solo nastupima, pošto je u pitanju vrsta manjeg festivala? Koje pesme ćete svirati?

Marky Ramone: Koncert u Novom Sadu je prvi na turneji. Neću vam reći koje ćemo pesme svirati, to će biti iznenađenje. Hitove sigurno nećemo izostaviti. Sa pevačem kao što je Andrew W.K. budite sigurni da ćemo rasturiti koncert.

Pretpostavljam da mlađi članovi benda prave žurke posle koncerata. Da li im se ponekad pridružite?  

Marky Ramone: Ne znam šta rade ostali članovi benda. Ja posle koncerta obično idem u hotel da se istuširam i malo da odspavam. Mladi ljudi u tim godinama i treba da partijaju, zašto da ne? 

Zbog čega su po vama Ramones-i prestali da sviraju? Prezasićenost, narušeni međuljudski odnosi ili nešto treće ... 

Marky Ramone: Jednostavno je došlo vreme da prekinemo. Bili smo dobri, imali smo puno odličnih koncerata, svirali smo i putovali skoro 30 godina. Zajedno smo odlučili da je vreme da stanemo. Dobro je znati kada treba da se zaustaviš. Sada je vreme da uživam u «novom» životu. 

Puno se priča o odnosu Joey-a i Johnny-ja i njihovim nesuglasicama izazvanim različitim ideološkim ubeđenjima.

Marky Ramone: Zapravo njih dvojica nisu imali različite poglede na svet. Ne može svako da razmišlja na isti način. Povod njihovog sukoba bila je devojka a ne različita ubeđenja. Razgovarali su kao i svi drugi.  

Da li ćete imati neke specijalne zahteve na bini i u bekstejdžu kao što to obično imaju veliki muzičari vašeg formata? 

Marky Ramone: Ne znam šta drugi zahtevaju. Mi nemamo specijalne zahteve, samo one uobičajene: voda, peškiri, neka hrana, udoban hotel i to je to.

 

(Intervju je dobijen nesebičnim posredstvom novosadskog SKC-a)

Deveti maj - pobeda PUNK-a!

Gotovo je nemoguće da umetnici ostanu zastakljeni pod svojom aurom i da sakriveni od «radosti» spoljašnjeg sveta koncipiraju svoje ideje. 

Još od samih početaka popularne muzike napaćeni crnci su sa raskršća delte kukali za svojom slobodom. Šaroliki hipici nakvašeni LSD-jem slavili su jednakost, prirodu i zamišljali svet bez država koje podstiču na ratove. Pioniri art improvizacije Velvet Underground su nas cinično upozoravali na razne devijacije i paranoje koje zatiču mlade na surovom asfaltu Nju Jorka. Popularna muzika se vremenom granala na mnoštvo podvrsta i uticaj raznih ideologija počeo je sve više da zahvata šarolikost njenih stilova.

Proklete ,,Majke"

(Kako sam razočarao biološku, a otkrio duhovnu Majku)

Zbog nekih svojih razloga, davne 1990. pobegao sam od kuće. Ostavio sam sve nevolje iza sebe i krenuo put Subotice, što mi se danas može oprostiti jer sam imao samo petnaest godina. U tom gradu tada se održavao poslednji Omladinski festival, koji je bio u rangu svih tadašnjih velikih rok festivala stare Jugoslavije, pune razumevanja za pop rok kulturu. Nisam ni pretpostavljao da ću se susresti sa jednim meni do tada nepoznatim bendom - Majke, čiji će me opus doticati i oduševljavati na razne načine sve do danas i koji će postati jedna od kreativno najbogatijih hrvatskih, ali i balkanskih rok priča. Dramatičan nastup pun tenzije, na ivici pucanja svega na bini, sa ogromnom količinom kontrolisane rif-energije koju su Majke emitovale ka publici, odmah mi je dao do znanja da je reč o bendu kojem treba posvetiti punu pažnju. Malo sam se razočarao u ukus publike i žirija jer je u takmičarskom delu festivala pobedio tada još mlad bend Deca loših muzičara a ne moj definitivni favorit. Posle nekoliko dana, kao i svaki Tom Sojer vratio sam se kući, stoički podneo nekoliko ćaletovih šamara, sačekao da se situacija smiri i otišao u prodavnicu ploča da nađem sve što imaju od Majki.

AkuzatiV - Online magazin

Back to top