REDAKCIJA

REDAKCIJA

Akuzativ

Religija i medicinski potpomognuta oplodnja

Autorka: prof. dr Ljiljana Zergollern

U zadnje se vrijeme često sreću napisi, čak i u dnevnim novinama o bioetičkom problemu djeteta začeta in vitro fertilizacijom (IVF) ili oplodnjom i transplatacijom embrija u maternicu žene, buduće majke, ali bez spolnog čina (FIVET, fertilisatio in vitro+embrio-transplatation). Zajednički naziv za sve tehnike nespolne oplodnje jest - medicinski potpomognuta oplodnja.

U novinskim, a i stručnim člancima, još uvijek su jasno suprotstavljena dva stajališta: ono prvo, biomedicinskih stručnjaka, zajedno s roditeljima djece rođene kroz potpomognute trudnoće i filozofima-sekularcima, a zatim i ono drugo, teoloških, osobito katoličkih predstavnika, koji tako začetu djecu, ne smatraju prirodninama, dakle, prirodno nastalim jedinkama ili osobama, nego umjetninama, artefaktima, djecom koja su umjetno stvorena, koja su ,,ljudske proteze"(Delaisi de Paraseval, 1989).

Albanski nacionalizam - opasnost za cijelu regiju?

S djelomično vrlo agresivnim nacionalističkim retorikama albanske stranke su vrbovale za glasove tijekom posljednjih parlamentarnih izbora. U susjednim zemljama to se okarakteriziralo kao prijetnja od „Velike Albanije“.

"Jedan jezik, jedna kultura, jedna nacija, jedna budućnost", "Želim ujedinjenu Albaniju", "Albanija prije svega", samo su neke od parola koje su se mogle vidjeti na izbornim plakatima tijekom parlamentarnih izbora krajem lipnja u glavnom gradu Tirani. Ta djelomično vrlo oštra politička retorika, s kojom su stranke vrbovale glasove, zabrinjava međunarodne promatrače, dok se u susjednim zemljama to doživljava kao "velikoalbanska" prijetnja.

Turizam kao patnja masovnih razmjera

Turizam je teška socijalna, demografska i prometna, uopće humanitarna katastrofa. Milijuni Europljana svakog ljeta doživljavaju nehumano preseljenje u pravcu Sredozemlja. Hedonistička narav turizma tek je privid. To nije užitak, odmor, lagodno upoznavanje nepoznatih predjela, promatranje znamenitosti ili rekreativni dodir sa suncem, morem ili hladovinom. Riječ je o patnji kontinentalnih, masovnih razmjera.

Novo izdanje knjige "Tebi, moja Dolores"

To nije knjiga bivše ideologije, već knjiga neprolazne i najuzvišenije ljudskosti, plemenitosti, istinske nježnosti i suosjećajnosti

Godine 1980. najčitanija knjiga u SFRJ bila je “Tebi, moja Dolores” dr Saše Božović. To potresno svjedočanstvo o tragediji jedne majke, u kome se ogleda stradanje čitavog naroda u Drugom svjetskom ratu, u sedam jugoslovenskih izdanja štampano je u tiražu od 70.000 primjeraka.

Povijest Saše Božović je odraz jednog vremena, ali i univerzalna priča o ljudskoj patnji, bolu i nesreći. Nedavno je knjiga “Tebi, moja Dolores” doživjela novo izdanje kod “Admiral Booksa” povodom stogodišnjice rođenja Saše Božović (4. avgust 1912).

Federiko Felini - SMEH OPTIMIZMA

Malo je stvaralaca u istoriji filma koji su toliko uticali na njen tok kao što je Federiko Felini. A opet, sa druge strane, bio je podjednako dobro prihvaćen i od publike, običnog sveta, što pokazuju, kako mnogobrojne nagrade, tako i prisutnost u popularnoj kulturi, ne samo aktuelnog trenutka i svog vremena, već i u kreiranju postulata/bazisa iste. Onog uvreženog za sva vremena. I pored te činjenice, izraz „Felineskni“ krije mnogo dublju suštinu. Istina je da svaka životna slika, najobičniji momenat, može u sebi kriti neku dublju sliku, suštinu. Sam Felini je to prikazivao kroz halucinatornu, fantazmogoričnu auru (upravo na to se i sam izraz odnosi, na halucinatorne slike koje izbijaju iz običnih životnih situacija). Uostalom, često postoje veze koje nisu dostupne, a koje se tek naslućuju. Čovek kao biće nauči da ih prihvata kada ih neko načini bliskim, razumljivim. Upravo u tom domenu Felini briljira: sva njegova dela su prožeta izuzetnim smislom za humor. On oslobadja opterećenja i najzahtevnije činjenice, čineći da pogled na svet samog autora izgleda prilično blagonaklono, pomirljivo, šaljivo. A onda je sve to prihvatljivo i moguće i mnogo širem auditorijumu.

  • Published in UGAO

Milan Kangrga: ŽIVOT NA ZAOSTALOM TLU

O raspadu Jugoslavije

Jugoslavija je i pre revolucije i iza nje bila zapravo ipak heterogeno područje, s isto tako vrlo različitim, čak i istorijskim problemima u razvoju, pa je to bio stalno osnovni problem unutar  te celine. Teško je bilo sve to staviti “pod jednu kapu”, jer su se tu nastanili ne samo različiti narodi, nego još narodnosno neoblikovana plemena sa svojim rodovskim strukturama života i svesti. Narodno-oslobodilačka borba i revolucija od 1941-1945. to je samo djelomično uspela “raskopati”, ali su oni dublji istorijski slojevi ostali ispod toga gotovo nedirnuti.

Radomir Konstantinović: IDEAL ČISTOG SIROMAŠTVA

Iz knjige "Filozofija palanke" 

Oni su prljavi, palančanin je čist. Njegov život, sveden stilski, sa unapred datim odgovorima na davno postavljena pitanja (on će ta pitanja da ponavlja, pretvarajući ih, na taj način, u kao-pitanja), jeste jedan nevin život, čist onako kako je nužno “čist” samo produženi infantilizam duha “sklonjenog” zauvek pod okrilje starijih, duha koji je još duh sina koji je ostao veran i koja, po nasleđenim pravilima, obavlja svoj život. Život je rutinski život, siguran onom sigurnošću koju nudi rutina. On je stilizovan na način na koji to može samo rutina, predviđen ovom rutinom koja je došla do spasonosnih obrazaca. Nema prljavštine jer nema stvarne radionice obrasca, one u kojoj bi se obrazac tek stvarao. Svako tvorastvo je prljavo, zato što je tek traženje čistote (nenađene) i nenađenog obrasca.

Slavoj Žižek: PERVERZNI VODIČ KROZ PORODICU

Kad mi je Sophie Fiennes došla sa idejom da načinim „perverzni vodič“ kroz kinematografiju, prvobitna zamisao nam je bila pokazati kako je psihoanalitička filmska kritika zbog uvida do kojih dolazi i koji nas tjeraju na promjenu cjelokupne perspektive još uvijek najbolja koju imamo. Otud i „perverzno“ u naslovu nema kliničko značenje, već upravo značenje „pervertiranja“ – iskrivljenja i izopačenja naše uobičajene percepcije.

  • Published in UGAO

BEOGRAD I NOVI SAD - Stereotipi o dva grada

Beograd je raspadom Jugoslavije tokom poslednje decenije prošlog veka postao obeležje urbane elefantijaze. Prevelika glava na malom telu dovoljna je da se poremeti ravnoteža. Veliki broj stanovnika glavnog grada, pogotovo u odnosu na prvi sledeći grad, uglavnom je obeležje nedovoljno razvijenih ili u razvoju nedovoljno usklađenih sredina. Ovde čak nije reč o razvoju, već o prostom rastu. Rast bez razvoja dovodi do sloma. U slučaju Beograda on je najpre počeo da se uočava u socijalnoj sferi. Jer, kao što znamo, svi prostorni problemi, ma kako ih definisali, društveno su proizvedeni. Priču o Beogradu valjda će ispričati oni koji ga bolje poznaju. Međutim, ono što jeste konstanta tokom najvećeg dela njegovog dosadašnjeg trajanja, jeste senka koju baca na svoju okolinu. Na većem prostoru i senka se manje primećuje, sem ukoliko ne postoje oni koji uvek prvo senku primete. Takav je slučaj sa Novim Sadom. Uvek, hvaleći se da mu je sopstvena veličina baš dovoljna i da je baš ona oličenje humanosti i udobnosti za život (što uglavnom nije sporno), Novi Sad je video u Beogradu neprestanu smetnju ostvarenju potpune idile.

NEOLIBERALIZAM I FUDBAL: Bogati robovi

Autor: Vladimir Simović

Konstantan stres na poslu, ubistvena monotonija, kontinuirano kršenje radnih prava. Mnogo ljudi stavilo bi znak jednakosti između svoje situacije i ovog spiska, ali malo ko bi, pretplaćen na konzumiranje reportaža o glamuroznom životu sportista, pretpostavio da je ovo početak priče o životu manje i više poznatih fudbalera. Jedan od njih, Žan-Mark Bosman je izašao kao pobednik iz sudskih okršaja sa Fudbalskim savezom Belgije, svojim klubom i UEFA, izborivši za sebe, ali i za ostale fudbalere slobodne transfere posle okončanja ugovora sa određenim klubom. To ipak ne znači da su danas fudbaleri slobodni i nezavisni, što pokazuju i neki tragični događaji iz prakse.

AkuzatiV - Online magazin

Back to top