Jedna španska časna sestra našla se među najuticajnijim evropskim levičarskim intelektualcima. Ona se po mnogo čemu razlikuje od svojih muških kolega - vodi kampanju protiv neumerenosti kapitalizma, za nezavisnost Katalonije, za veću javnu potrošnju i nacionalizaciju banaka ali i za pravo na abortus.

Sestra Tereza Forkada (Teresa Forcades i Vila) iz manastira Sent Benedet zanimljiva je i po tome što svoju političku borbu vodi i modernim sredstvima, kao što su društvene mreže. Ona inače stoji iza “pokreta ogorčenih” koji je često organizovao proteste zbog nemaštine, protiv strogosti međunarodnih kreditora, dozvoljavanja bankama da vrše razne manipulacije na štetu građana i sl. “Zbog čega bi postojao porez na osnovne namirnice, a ne i na finansijske transakcije”, često se javno pita Sestra Tereza. Iako kaže da je protiv zloupotreba kapitalizma, ističe da se ne protivi privatnoj inicijativi.

U najkraćem, optimizam je pozitivan stav prema budućnosti. Ljudi, međutim, često veruju da biti optimista znači biti pozitivno nastrojen prema svemu i verovati da će sve ispasti kako valja. Takvom pogledu na svet bi, ipak, više odgovarala sintagma slepi optimizam. Vrsta optimizma za koju psihološka istraživanja pokazuju da koristi jeste realni optimizam.

Realni optimista gaji generalno pozitivan stav prema budućnosti, ali ne i uverenje da će se sve odvijati savršeno po njega. On je svestan da ga povremeno očekuju nevolje, ali veruje da će biti u stanju da se s njima uspešno nosi. Recimo da osoba boluje od raka. Izvesno je da je ne mogu izlečiti “srećne misli”. U takvoj situaciji, realni optimizam sastojao bi se u njenoj odluci da proaktivno traga za lekarima sa dobrom reputacijom i metodama lečenja koje su se pokazale uspešnim u praksi, kao i da veruje da će i u njenom slučaju lečenje dovesti do pozitivnog ishoda.

Nitko sa sigurnošću ne može suditi tko je u pravu a tko u krivu, tko je bliži istini, ili koji je najbolji način da se ostvari najveće dobro za sve i svakoga. Sloboda spojena s iskustvom jedini je način da se otkrije istina i što je najbolje, a ona ne može postojati ako se niječe sloboda mogućnosti pogreške.

Ali kad se govori o političkoj slobodi, a ne filozofskoj, nitko ne misli na metafizičku utvaru apstraktnog čovjeka koji postoji izvan kozmičke i društvene okoline i koji, poput kakvog boga, „može učiniti što god poželi“ u apsolutnom smislu tog izraza.

Kada se govori o slobodi, govori se o društvu u kojem nitko ne bio mogao ograničiti svog bližnjeg bez suočavanja sa žestokim otporom, u kojem, ponajviše, nitko ne bi mogao ugrabiti i upotrijebiti kolektivnu moć da nametne svoje želje drugim pojedincima i grupama koje su izvor te moći.

Srbija je podržala vladu Japana u njenim naporima da ispravi katastofu za koju je direktan krivac. Njene agencije su dužne da nadgledaju operatere i firme koje proizvode nuklearnu energiju i koja je znala da firma TEPCO nije ispunjavala sigurnosne standarde, tj. da instalacije i reaktori u Fukošimi nisu bili zaštićeni od cunamija. Naravno, to se sa lakoćom previđa, kako smo već navikli videti i kod drugih katastrofa prouzrokovanih izlivom nafte, gasa ili sl. Za korporacije to je uglavnom prevelik dodatni trošak, koji čini kompaniju globalno nekonkurentnom tako da i sama vlada po zakonima tržišne kompetitivnosti podržava tu logiku. Na kraju to plate građani, dok vladi i korporacijama ostaje najvažnija ušteda koja povećava profit. Kontaminacija ljudi, biljaka, životinja, tla tim ljudima je gotovo nevažna, što je monstruozno i jezivo ali istinito. Takve firme kao i njihovi bankarski pandani su previše velike i važne da bi propale, „too big to fail“.

Novoj modi ime je ethical fashion. Morala, kao i para, nikada dosta. Nije li utješno znati da na svijetu postoje ljudi vođeni visokim moralnim imperativom, ljudi čija moralnost zahvata i odjeću koju nose? 

Ethical fashion je garderoba koja je, tvrde oni koji je prodaju, napravljena po najvišim ekološkim standardima, uz puno poštovanje principa održivog razvoja. Tu garderobu ne prave djeca, nego trećesvjetski radnici koji su, tvrdi se, za svoj rad pošteno plaćeni. Dakle: ako nećete da vas grize savjest zbog toga što je tokom izrade vaše odjeće neko izrabljivan ili je uništavana priroda – kupujte ethical fashion.