Jedan Porfirije je morao biti raščešljan

Nakon višenedeljnog mukotrpnog i simbolično plaćenog zasedanja, većanja, mozganja, rešavanja najtežih logičkih zagonetki od Zenona do Milojka Pantića, Republička radiodifuzna agencija, na čelu sa predsednikom Saveta tog erotsko-pravoslavnog tela, spartanski građenim Goranom Karadžićem, izrazila je svoje duboko i potresno nezadovoljstvo činjenicom da u “spornoj emisiji na TV Pink”, a koju je vodio počasni član nekoliko uglednih evropskih kazamata Kristijan Golubović, nije bilo “još mladih slikara”, koji bi, zajedno sa pomenutim naivnim umetnikom, mogli kompetentnije da sagledaju probleme savremenog slikarstva i time ih, na jednom ljudskijem, razumljivijem i manje akademskom jeziku no što je Golubovićev, približe širokom srpskom auditorijumu gladnom znanja kao takvog, te i znanja u vezi sa istorijsko-umetničkim stremljenjima. (link)

Ovakva izjava strogog ali pravednog Gorana Karadžića, ukoliko se ne čita ostrašćeno i zlonamerno, već poštujući osnovna metodološka načela bilo koje od nauka o incestuozno-paramentalnim aktivnostima, potpuno se uklapa u osnovne principe mira, ljubavi, pedofilije i dilovanja, a kojima se godinama unazad vodi i RRA, po ugledu na svoju matičnu kuću oličenu u rusim pletenicama episkopa Porfirija, stručnjaka za posredovanje između ovostranog, onostranog i nastranog. Uostalom, bilo bi potpuno nepravedno da institucija kakva je RRA, vođena par exellence hrišćanskim načelima, naguzi (figurativno, ne onako kao što to čine braća narečenog popa) tako svestranog stvaraoca i kulturnog pregaoca kao što je Golubović, pogotovo imajući u vidu da ovaj konceptualista, bezmalo na svim svojim nastupima, oko vrata nosi krstaču tolikih dimenzija da na nju komotno može biti razapet Viking prosečne konstitucije. S druge strane, kada je reč o prigovoru upućenom kulturno-umetničkoj redakciji kulturno-umetničke Televizije Pink, situacija je već nešto zajebanija. Elem, već i svakom laiku u umetnosti bilo bi nezamislivo i, štaviše, krajnje degutantno da u istoj emisiji i sa istom pažnjom gleda pomenutog Kristijana i nekog lelemuda koji je pozavršavao akademije na maminoj i tatinoj grbači. Uz dužno poštovanje prema talentu i doslednosti gospodina Karadžića, na ovom mestu se mora primetiti da je priča o “kompetenciji” čista budalaština, te da se valjda od iskona zna ko u kući nosi pantalone.

Dragi gospodine Karadžiću, takvo srozavanje i stavljanje u isti koš jednog Kristijana i armije dekadentnih akademskih umetnika je prst u oko svim onim mladim talentima kojima lektira nije bila dostupna i koje roditelji nisu mogli na akademije i fakutete da pošalju. Za razliku od lelemudanja i parazitiranja pomenutih “akademskih”, naš “sporni umetnik” o kome je ovde reč, ostavio je za sobom “hiljade i hiljade sklekova” i često bio prinuđen na “bežanje u taj neki zdrav razum”. Za kraj, gospodine Karadžiću, u potpunosti razumem vaš (ipak) ne tako strog stav prema ovom stvaraocu, a imajući u vidu da je zbog laičkog petljanja u umetničko-televizijske poslove, čak i “jedan Pirke morao biti ubiven”. I najiskrenije mi je, s ljudske i umetničke strane, drago što vam Kristijan nije zamerio i što vam je dozvolio da i dalje časno obavljate svoj posao i da Porfiriju bujnu bradu raščešljavate. S poslom u vezi, deder vidite na nekom od sledećih zasedanja vanrednih da nešto uradite u vezi sa šiškama one plave što vodi Dnevnik na RTS-u. Bode oči, moje, a verujem i njene. Isto tako verujem, da među svim tim stručnjacima valjda i jednog poštenog frizera imate. Eto, hvala vam što ste me saslušali, odoh ja po duvan, pa da cepam drva, dok dlanom o dlan, eto zime kurve. Živeli!

Preneto sa bloga: nematihpara

.

.

.

Molimo da, pre unosa komentara, procitate Pravila koriscenja

Duško DOMANOVIĆ

Književnik, Novi Sad

AkuzatiV - Online magazin

Back to top