Čistim svoj život, kroz prozor, ormar stari

čistim svoj prostor od nepotrebnih stvari

Gdje li sam ih kupio? Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život, petkom odvoze smeće

kada se nada budi, i kad je blago veče

Gdje li sam ih kupio? Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život od onih šupljih ljudi,

kojima vjetar huji kroz glave i kroz grudi.

Gdje li sam ih kupio? Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život, da spasim dok je vrijeme,

malu jutarnju nježnost i gorko noćno sjeme

Gdje li sam ih kupio? Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život od prividnog svijeta,

od ljubavi bez traga, od jeftinih predmeta

Gdje li sam ih kupio? Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život, to hrđa je i tmina,

i ostaću bez ičeg al' bolja je tišina...

(Kako sam razočarao biološku, a otkrio duhovnu Majku)

Zbog nekih svojih razloga, davne 1990. pobegao sam od kuće. Ostavio sam sve nevolje iza sebe i krenuo put Subotice, što mi se danas može oprostiti jer sam imao samo petnaest godina. U tom gradu tada se održavao poslednji Omladinski festival, koji je bio u rangu svih tadašnjih velikih rok festivala stare Jugoslavije, pune razumevanja za pop rok kulturu. Nisam ni pretpostavljao da ću se susresti sa jednim meni do tada nepoznatim bendom - Majke, čiji će me opus doticati i oduševljavati na razne načine sve do danas i koji će postati jedna od kreativno najbogatijih hrvatskih, ali i balkanskih rok priča. Dramatičan nastup pun tenzije, na ivici pucanja svega na bini, sa ogromnom količinom kontrolisane rif-energije koju su Majke emitovale ka publici, odmah mi je dao do znanja da je reč o bendu kojem treba posvetiti punu pažnju. Malo sam se razočarao u ukus publike i žirija jer je u takmičarskom delu festivala pobedio tada još mlad bend Deca loših muzičara a ne moj definitivni favorit. Posle nekoliko dana, kao i svaki Tom Sojer vratio sam se kući, stoički podneo nekoliko ćaletovih šamara, sačekao da se situacija smiri i otišao u prodavnicu ploča da nađem sve što imaju od Majki.

Džo Stramer (Joe Strummer) je između 21. avgusta 1952. i 22. decembra 2002. godine, uspeo "stići" da bude radnik, muzičar, pevač i tekstopisac, glumac, društveno angažovana javna ličnost, neko ko je obeležio modernu urbanu kulturu, posebno britanskog/evropskog podneblja. Bio je frontmen bendova 101ers (naziv soba za mučenje u Orvelovom romanu "1984"), Kleš (The Clash) i Meskaleros (The Mescaleros), kao i privremeni član benda Pougs (The Pogues). Svojom muzikom i društvenim angažmanom Stramer je izvršio veliki uticaj na rok muziku, posebno na pank, čiji je jedan od simbola i najznačajnijih imena.

Dragi Šestić, producent i idejni tvorac projekta MOSTAR SEVDAH REUNION, u intervjuu za AKUZATIV o saradnji sa Šabanom Bajramovićem, Ljiljanom Petrović-Buttler, Luisom, o novom albumu Mostar Sevdah Reuniona, o predratnom i posleratnom Mostaru, etno muzici, Zvonku Bogdanu...

AKUZATIV: Dobar deo Vašeg rada vezan je za tzv. etno-muziku, posebno za sevdah. Šta je to što Vas toliko fascinira u toj muzici i od kad je istraživanje te muzike i njeno prezentovanje postalo Vaša preokupacija?

Dragi Šestić: Koliko god sam, kao cijela moja generacija, odrastao na rokenrolu, sevdalinka  je uvijek, nekako, bila tu pored mene. Htio - ne htio, te su se pjesme često pojavljivale na radio i TV stanicama u bivšoj Jugoslaviji i samim tim su ulazile u uši - bili toga svjesni ili ne. Baš kao i mnoge starogradske, makedonske, dalmatinske, srbijanske, itd… sve su te pjesme bile dio odrastanja i koliko god sam ih u mladosti negirao vremenom sam se počeo u njih zaljubljivati. 

U novembru 2012. realizovan je projekat „Zajednička borba" u vidu nosača zvuka (CD), nastao kao poduhvat antifašističkih grupa sa prostora bivše Jugoslavije. Ova inicijativa svakako je nužan, poželjan i dobar refleks ljudi sa pretežno punk-rock scene, koja je umnogome zanemarena i bez uživanja sistemske podrške. Ukoliko se obrati pažnja na jasnu antinacionalističku i antifašističku nastrojenost prisutnu na CD kompilaciji, ne čudi što je ova podrška izostala od strane zvaničnih struktura. Njihova se dominacija u vlastitim parohijama (ex YU republikama) održava na ideologiji nacionalizma i novostvorenog ideološkog bastarda s pravom nazvanog anti-antifašizam. U tom pogledu projekat „Zajednička borba" je odraz protesta, promišljenog prkosa i kosmopolitskog nastrojstva nosilaca ove ideje, usmerenih protiv sve snažnijeg rehabilitovanja kvislinških i profašističkih snaga iz Drugog svetskog rata u svakoj od bivših jugoslovenskih republika.