Autorka: Iva Ušćumlić - Gretić

Ljudi su emotivni kad je u pitanju smrt. Emotivni smo kad odlaze slavni. Razlozi su, naravno, osobni. Zaboravili smo na ono slavno Memento mori, sjeti se da ćeš umrijeti, i onda nas neke „velike“ smrti potresu do dubine. Osobno – i nevezano uz ovaj tekst – imam teoriju po kojoj veliki ljudi, umjetnici, znanstvenici, jednostavno veliki ljudi čime god se bavili, toliko blještavo, potpuno, urlajuće žive da je jednostavno nemoguće zamisliti da ih jednoga dana neće biti. Oni su život sam i kad odu – a to je neminovno, svi na ovom planetu imamo vrijeme ulaska i vrijeme izlaska, s tim da ovo potonje nije definirano – imamo osjećaj kao da iza sebe ostavljaju golem procjep. Kao da možeš rukom proći kroz tu pukotinu koju su iza sebe ostavili.

U INTERVJUU ZA AKUZATIV ZORAN PREDIN GOVORI O ARSENU DEDIĆU, GRUPAMA BULDOŽER, PANKRTI I LAJBAH, O PARTIZANSKIM PESMAMA, BESKOMPROMISNOSTI I TOME KOJU BI PESMU NAJRAĐE ODSVIRAO KAO POSVETU...

Nedavno ste objavili knjigu ,,Druga žena u haremu”. Kako ste zadovoljni prijemom te knjige, kakve su kritike?

ZORAN PREDIN: Kritike su dobre, ljudima se sviđaju moje anegdote, putopisi i priče, kroz koje prepoznavaju vrijeme, ljude i mjesta koja opisujem. Sa svakim čitaocem, koji pročita knjigu postajem prijatelj, na neki način. 

Sa svojom grupom ,,Lačni Franc" bili ste deo onoga što se uopšteno naziva jugoslovenski Novi val. Kako danas gledate na taj period i šta sa ove distance smatrate najvrednijim od svega toga?

ZORAN PREDIN: Novi val se nije nikad dnevno politički kompromitirao. Ostao je čist i vrlo prisutan umjetnički glazbeni žanr, koji je dao identitet mnogim generacijama. To je uspjelo još samo jugoslovenskoj košarci. Sve se ostalo dosta kompromitiralo.

Morison je bio apsolutni heroj jugoslovenske osvešćenije omladine iz doba kasnog socijalizma. Neka vrsta i poluboga i tinejdžerskog idola u istom liku. Uz to, on nije bio voljena figura samo u svom "prirodnom staništu", u kulturi glavnih ili većih gradova. On je, i to je tajni i dragi, nostalgični sastojak, dobacio kao niko pre – i do najdaljih uglova provincije na dijagonali Maribor–Strumica.