AkuzatiV intervju: ZORAN PREDIN

Vaše pesme izvođene su sa raznim muzičkim postavama i u različitim aranžmanima, to je nekako postala osobenost Vaše karijere. Šta očekuje slušaoce u narednom periodu, u kojoj postavi nastupate?

ZORAN PREDIN: Danas nastupam na tri načina. Sa svojim Zoran Predin Quartettom (vokal, gitara, harmonika, tuba i elektronski ritmovi) krajem avgusta snimam novi album s naslovom KOSA BOJE SREBRA, koji treba izaći 15. oktobra.

Svoju rock muziku, na novi način aranžirane i odsvirane pjesme koje sam napisao za Lačni Franz i neke sasvim nove, sviram sa omladincima benda CoverLover. Svoje šansone i kantautorske balada predstavljam u programu Tragovi u sjeti, zajedno sa vrhunskim pijanistom Matijom Dedićem, ili sam uz pratnju svoje gitare.

Kakvo je Vaše mišljenje o ostatku slovenačke scene iz sedamdesetih i osamdesetih, pre svega o grupama kao što su Buldožer, Pankrti i Lajbah. Šta Vam je od toga najbliže? 

ZORAN PREDIN: Buldožeri su mi uvijek bili najbliži u glazbenom i umjetničkom smislu, a Pankrti u ideološkom. Sa grupom Laibach nisam imao nikakvih kontakata, nisam ih nikada slušao, i nisam bio ni na jednom njihovom koncertu, pa o njima ne mogu suditi. 

Poznata je Vaša saradnja sa Arsenom Dedićem, posebno uspešna na zajedničkom albumu ,,Svjedoci priče”. Šta je to što Vam je u saradnji i prijateljstvu s njim ostalo u najlepšem sećanju, i na koji način je uticao na Vas?

ZORAN PREDIN: Arsen je izuzetna osoba, kao čovjek i kao umjetnik. Posle intenzivnog druženja i zajednićkog nastupanja, ostali smo do danas veliki prijatelji. Njegov humor i njegovi komentari dnevnih ili istorijskih događaja ili osoba su privilegij kojim se ponosim. Dvadesetak dana provedenih na snimanju zajedničkog albuma u Ljubljani ostali su mi u najljepšem sećanju. Možda je vrijeme, da napravimo novi?

Obrađivali ste partizanske pesme, jedna od njih je ,,Bilećanka", na taj način između ostalog afirmišući i duh anti-fašizma. Šta je ono što Vas u tim pesmama posebno privlači? 

ZORAN PREDIN: Volim partizane bez komunizma. Volim njihovu hrabrost i idealizam. Zbog toga volim pjevati njihove pjesme. U meni bude najplemenitije osjećaje.  

Prihvaćeni ste i danas na prostoru bivše Jugoslavije, dakle i izvan Slovenije, kao neka vrsta najomiljenijeg Slovenca. Da li je reč o faktoru jugonostalgije ili se radi i o nečem drugom?

ZORAN PREDIN: Ne radi se o jugonostalgiji, već o srodnim dušama, koje imaju isti pogled na svijet, neovisno o nacionalnosti, vjeri ili pripadnosti sportskom klubu. Drago mi je, da sam prepoznat kao graditelj mostova između naroda, ali ipak su osobni kontakti sa publikom na koncertima širom bivše države, stvari koje me čine sretnim. 

Problem jezičke barijere, u pogledu hrvatsko-srpskog govornog područja, pokušali ste prevazići albumom ZA ŠAKU LJUBAVI, odnosno dodatno približiti svoje pesme prevođenjem pesama sa slovenskog. Kako ste zadovoljni time?

ZORAN PREDIN: Dobro mi ide. Pišem na hrvatskom, koji ponekad na koncertima prepjevam na srpski, i uživam u tome. Inače uživam u pjevanju na raznim jezicima. Pjevam na francuskom, ruskom, engleskom, italijanskom, itd. 

Kao javna ličnost verovatno ste imali brojne ponude da budete uvučeni u  političke vode. Kako se nosite s tim, da li ste se nekad osetili izmanipulisanim ?

ZORAN PREDIN: Na sreću izbjegao sam sva iskušenja. Nisam član nijedne stranke.

Kad se osvrnete u prošlost, šta su bili Vaši najveći kompromisi u životu, a gde ste bili beskompromisni?

ZORAN PREDIN: Dok sam igrao košarku, bio sam beskompromisan, a danas možda jedino još u krevetu. 

Postoji sentimentalan podatak da je Dilan posle jednog koncerta, kad je publika već napustila dvoranu i nestalo euforije, a tehničari polako pakovali opremu, opet izašao na binu, i u praznoj dvorani odsvirao, za svoju dušu, pesmu posvećenu mladalačkom uzoru Vudi Gatriju (Woody Guthrie). Kada bi nešto slično uradili, koja bi to pesma bila? 

ZORAN PREDIN: ,,Tvoje nježne godine" Arsena Dedića.