U INTERVJUU ZA AKUZATIV ZORAN PREDIN GOVORI O ARSENU DEDIĆU, GRUPAMA BULDOŽER, PANKRTI I LAJBAH, O PARTIZANSKIM PESMAMA, BESKOMPROMISNOSTI I TOME KOJU BI PESMU NAJRAĐE ODSVIRAO KAO POSVETU...

Nedavno ste objavili knjigu ,,Druga žena u haremu”. Kako ste zadovoljni prijemom te knjige, kakve su kritike?

ZORAN PREDIN: Kritike su dobre, ljudima se sviđaju moje anegdote, putopisi i priče, kroz koje prepoznavaju vrijeme, ljude i mjesta koja opisujem. Sa svakim čitaocem, koji pročita knjigu postajem prijatelj, na neki način. 

Sa svojom grupom ,,Lačni Franc" bili ste deo onoga što se uopšteno naziva jugoslovenski Novi val. Kako danas gledate na taj period i šta sa ove distance smatrate najvrednijim od svega toga?

ZORAN PREDIN: Novi val se nije nikad dnevno politički kompromitirao. Ostao je čist i vrlo prisutan umjetnički glazbeni žanr, koji je dao identitet mnogim generacijama. To je uspjelo još samo jugoslovenskoj košarci. Sve se ostalo dosta kompromitiralo.

Čistim svoj život, kroz prozor, ormar stari

čistim svoj prostor od nepotrebnih stvari

Gdje li sam ih kupio? Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život, petkom odvoze smeće

kada se nada budi, i kad je blago veče

Gdje li sam ih kupio? Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život od onih šupljih ljudi,

kojima vjetar huji kroz glave i kroz grudi.

Gdje li sam ih kupio? Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život, da spasim dok je vrijeme,

malu jutarnju nježnost i gorko noćno sjeme

Gdje li sam ih kupio? Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život od prividnog svijeta,

od ljubavi bez traga, od jeftinih predmeta

Gdje li sam ih kupio? Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život, to hrđa je i tmina,

i ostaću bez ičeg al' bolja je tišina...