Šta meni, dakle, smeta u te dve reči? Skoro pa sve.
Osim što nisam sklona konformizmu i tom utapanju u bezličnu masu (samo da bih što tuplja bila, samo da bih se što manje isticala, samo da bih što manje besmisla imala na svojoj grbači, samo da bih kroz jedno mogla da objasnim sve, samo da…), osim toga, dakle, nisam sklona ni bahaćenju s emocijama. Neka sam i poluinfantilna, mada je to sve osim istine.
Kao, ne želim baš da kažem kada sam poslednji put te dve reči izgovorila, bilo kome, jer bih se zaista totalno smorila i poverovala u tu priču o poluinfantilnosti, koju ljudi povremeno pominju kada se o meni radi, mada zapravo potpuno neosnovano, ako se uzme u obzir da ja apsolutno nisam osoba sklona da trčkara svetom rasporene unutrašnjosti, govoreći univerzumu: Ej, ovo sam ja, pogledaj me!