Pojam i povijest djelovanja nacionalizma potječu iz najnovije povijesti moderne i razvijaju svoju mitsku snagu u europskom 18. i 19. stoljeću. Pojam i povijest kozmopolitizma su, naprotiv, stari kao i političko mišljenje. Pojmove kozmopolit i kozmopolitizam izmislila je grčka antika. Oni potječu od Diogena. On – vrlo moderno – polemizira protiv razlikovajna Helena i barbara u smislu vlastitog i stranog. Ali on ne kritizira samo suprotstavljanje MI i DRUGI, već odgovara i na pitanje što dolazi umjesto toga. On tumači „kozmopolitizam“ kao rezultat mobilnosti koja seže preko granica i miješa granice. Mobilnost Helena bila je, dakle, (slično kao danas) uzrokom da je uobičajena antiteza MI i DRUGI postala upitna: došlo je do miješanja Helena sa „barbarima“. 

I nemojte imati iluzija da će se stvar završiti sa Kosovom, briselskom kapitulacijom i njenom “implementacijom”. Tražiće vam non-stop više. (…) Kada jednom popustite, kada lavina jednom krene, kada džemper počne da se para, a suverenitet rasipa, taj proces nema kraja. (…) Ali kada se jednom prepustite vrtlogu koji vas vuče na dno, teško je, a verovatno i nemoguće posle isplivati na obalu ili se dokopati čvrstog tla ispod nogu.

Ovako Đorđe Vukadinović, urednik Nove srpske političke misli, vidi stanje u Srbiji nakon potpisivanja Briselskog sporazuma. Štaviše, u tekstu “Kada se jednom propustite vrtlogu” (Politika, 28. Maj), sugeriše da već ima indicija da je ovako sumorna prognoza tačna:

Već se čuju tihi glasovi iz Bujanovca, Preševa i nekih mađarskih stranaka u Vojvodini. Sve što, eventualno, danas bude iskamčeno za “zajednicu srpskih opština” na Kosovu, sutra će biti traženo i moraće biti dato albanskoj, mađarskoj, bošnjačkoj i ko zna kojoj drugoj manjini u Srbiji. I niko se neće obazirati na to što su kosovski Srbi, prethodno, od svoje sopstvene vlasti naterani da žive u tuđoj državi.

Vukadinović sofisticiranijim rečnikom govori ono što njegovi siroviji istomišljenici ponavljaju već godinama. Otprilike, da se “komadanje Srbije” neće završiti nezavisnošću Kosova, tj. da će nakon njega istim putem krenuti Vojvodina, Sandžak i Preševska dolina, ostavljajući Srbiju u granicama mitskog “Beogradskog pašaluka”.