Autor: dr Miroslav Ružica

Tiha kontrarevolucija u evropskom prostoru započela je 1980-tih, da bi početkom ove decenije postala preteća. Oblikuje javnu agendu, menja kulturne obrasce i ugrožava tradicionalnu konfiguraciju političkih stranaka. Reč je o sve agresivnijem populizmu koji odnedavno dominira u javnoj debati, političkom diskursu, a posebno u medijima. Sam koncept je, naravno, višeslojan, višesmislen i često ambivalentan, ali obično podrazumeva jasna, uprošćena tumačenja, poruke i zagovaranja u formuli ulagivanja tihoj većini kojima se uglavnom ukazuje na krivce za određene probleme, a ne njihovo rešavanje.

,,Ima tu nešto“ je najčešći odgovor prostodušnih vernika na pitanje zašto veruju u boga. Takav odgovor smatra se sasvim dovoljnim argumentom. Problemi nastaju ako je sagovornik dovoljno neuviđavan ili radoznao pa postavi i dodatno pitanje: ,,A šta to?“. Tada obično kreće zbunjeno uplitanje ili neprijatna tišina, sve u svemu, ne baš veliko interesovanje da se razgovor na ovu temu nastavi. Pitanjem šta je to ,,nešto“ zlopatili su se, istina, i najveći umovi teologije sa veoma promenljivim uspehom. Kako bilo, pomenuto ,,ima tu nešto“ svedoči kako se, bez puno udubljivanja, na mutnoj predstavi i naslućivanju, može zasnovati stav  o vlastitoj religioznosti, ono  poznato ,,Ja sam vernik“. Određena ,,olakšavajuća okolnost“ za navedeno je ta da je reč o području vere, a ne racionalnosti. Važnije je pitanje kako stvari stoje sa ostalim oblastima života koje bi trebalo da potpadaju pod vladavinu ratia.

- Nije li morbidno praviti fanzin dok traje rat?

- Ne, - odgovorila sam - Morbidno je što traje i uopšte postoji rat dok mi pravimo fanzin.

             # Odgovor urednice fanzina „Batschka Tribune“ na pitanje prijatelja

Kada su svojevremeno pioniri anarhopanka britanski bend Crass kreirali svoj logo (polomljena puška Tompson, korišćena u Drugom svetskom ratu, uokvirena velikim slovom A) time je jasno stavljeno do znanja šta članovi benda misle o ratovima. Na logo se nadovezuje i njihova čuvena krilatica “Fight wars not war”, a ovaj izrazito antiratni stav, koji je na njima svojstven način radikalizovan, potiče od hipi prošlosti samih članova grupe. Nedvosmisleno je da, po ko zna koji put, anarhisti nastupaju sa antiratnih pozicija, još jednom pokazujući javnosti svoje trajno opredeljenje protiv rata. Pod uticajima svojih inostranih uzora anarhopankeri sa područja bivše Jugoslavije, pored ostalog, u vreme izbijanja rata na ovim prostorima ostaju verni antiratnim principima koji su već duboko ukorenjeni u anarhopank subkulturi.

S djelomično vrlo agresivnim nacionalističkim retorikama albanske stranke su vrbovale za glasove tijekom posljednjih parlamentarnih izbora. U susjednim zemljama to se okarakteriziralo kao prijetnja od „Velike Albanije“.

"Jedan jezik, jedna kultura, jedna nacija, jedna budućnost", "Želim ujedinjenu Albaniju", "Albanija prije svega", samo su neke od parola koje su se mogle vidjeti na izbornim plakatima tijekom parlamentarnih izbora krajem lipnja u glavnom gradu Tirani. Ta djelomično vrlo oštra politička retorika, s kojom su stranke vrbovale glasove, zabrinjava međunarodne promatrače, dok se u susjednim zemljama to doživljava kao "velikoalbanska" prijetnja.

O raspadu Jugoslavije

Jugoslavija je i pre revolucije i iza nje bila zapravo ipak heterogeno područje, s isto tako vrlo različitim, čak i istorijskim problemima u razvoju, pa je to bio stalno osnovni problem unutar  te celine. Teško je bilo sve to staviti “pod jednu kapu”, jer su se tu nastanili ne samo različiti narodi, nego još narodnosno neoblikovana plemena sa svojim rodovskim strukturama života i svesti. Narodno-oslobodilačka borba i revolucija od 1941-1945. to je samo djelomično uspela “raskopati”, ali su oni dublji istorijski slojevi ostali ispod toga gotovo nedirnuti.