• Published in UGAO

Ekonomska kriza je majka fašizma

Napisao: Luis Brito Garsija

Holivud prikazuje fašizam kao ekipicu loših u uniformi koji remete standarde i izdaju naređenja. Stvarnost je još izopačenija. Prema rečima Franca Leopolda Nojmana (u Behemoth: The Structure & Practice of National Socialism, 1933–1944) fašizam je apsolutno saučesništvo između krupnog kapitala i države. Tamo gde interesi krupnog kapitala postaju interesi politike, tu je blizu i fašizam. Nije ni čudo što se javlja kao odgovor na komunističku revoluciju u Sovjetskom Savezu.

Read more...
  • Published in UGAO

Kapitalizam - ne tako tihi ubica

Ne, nije reč o Avganistanu, Iraku, Siriji, Libiji… Da bi opstao, kapitalizam masovno seje žrtve na “domaćem” terenu.

Četiri godine od izbijanja globalne ekonomske krize, ideolozi neoliberalizma polako uviđaju da širu javnost ne mogu da ubede u to da slobodno tržište nije laž. Događaji na Wall Streetu, od 2008. do danas, nedvosmisleno pokazuju da je tržište slobodno samo za one koji su dovoljno porasli da moć svojih korporacija pretvore u političku moć. Zato najnovija epizoda odbrane kapitalizma nosi naslov: Zaštita porodičnih vrednosti.

Read more...

Boris Buden: GASTARBAJTERI, GLASNICI BUDUĆNOSTI

Zašto gastarbajteri i zašto sada? Zato što nam kritički uvid u taj fenomen omogućava da sasvim drukčije ispripovijedamo noviju povijest i zato što je tema postala neočekivano aktualna u kontekstu današnje krize. 

Započnimo najprije s jednom anomalijom u zapadnom pogledu. U postkomunističkom diskursu, koji čak i kada ga se proizvodi u Istočnoj Europi odražava ništa doli ideologiju zapadnih pobjednika, slučaj jugoslavenskih gastarbajtera intepretira se kao još jedan dokaz za povijesni neuspjeh komunizma, konkretno kao posljedica jedne tipično socijalističke (loše) ekonomije koja nije mogla ispuniti obećanje pune zaposlenosti i osigurati ljudima radna mjesta. Prema tome, gastarbajteri su bili tek jugospecifična podvrsta ne-brojenih žrtava komunizma, takoreći jedno malo poglavlje Crne knjige komunizma. Na taj je način njihova priča naprosto utopljena u historijskom iskustvu komunističkog Istoka, koji je, nota bene, postao jedinstveni kulturno povijesni prostor tek naknadnim supsumiranjem pod pojam totalitarizma. Ta logika, naravno, nije lišena proturječjâ. Da su gastarbajteri i bili tek žrtve komunističkog totalitarizma, onda bi im upravo ta sloboda čije se potiskivanje tako glasno onomad predbacivalo komunizmu (sjetite se samo Berlinskog zida) – naime sloboda kretanja, odnosno otvorene granice tadašnje socijalističke Jugoslavije – bila zla kob.

Read more...

IZMEĐU DEPRESIJE I EUFORIJE (Ulazak Hrvatske u EU)

Autor: prof.dr Žarko Puhovski

Buljuci bjelosvjetskih političara, diplomata, novinara i špijuna koji su ovih dana preplavili zemlju suglasni su uglavnom samo u jednome: "Hrvatska ulazi u EU bez i tračka euforije" (neki na kraju dodaju upitnik, neki pak uskličnik – poneki čak oba znaka). Ova - nedvojbeno točna - opservacija ima, međutim, paradoksalne (za hrvatsku situaciju nimalo neočekivane) implikacije; predstavlja, naime, istovremeno i dobru i lošu vijest.

Read more...
  • Published in UGAO

Religioznost i ekonomska nejednakost: ZAŠTO ELITE HOĆE DA VERUJETE U BOGA

Zašto među državama postoje razlike u stepenu religioznosti? Pola milijarde do 750 miliona ateista, koliko se procenjuje da ih ima u svetu, pretežno su skoncentrisani u državama severne i zapadne Evrope, Japanu i Kanadi. Nasuprot njima, u zemljama Bliskog istoka, Afrike, jugoistočne Azije i Južne Amerike, ateista gotovo da nema.

Objašnjenje koje se nameće samo po sebi upućuje na ekonomsko bogatsvo. I zaista, rekorderi po rasprostranjenosti ateističkog pogleda na svet – Švedska, Norveška, Japan, Nemačka – spadaju u ekonomski i tehnološki visoko razvijene zemlje. U društvu s njima, međutim, posmatrano iz ugla nereligioznosti, našla bi se i neuporedivo slabije ekonomski i tehnološki razvijena Severna Koreja. S druge strane, Severna Amerika, kao jedna od najbogatijih i tehnološki najnaprednijih država u svetu, svrstala bi se u red zemalja kao što su Filipini, Burma i Kenija.

Neke od nelogičnosti daju se lako objasniti. Visok procenat ateista u Severnoj Koreji ili Vijetnamu spada u ono što istraživači nazivaju prinudni ateizam – nereligioznost kao komponenta vladajuće ideologije. Na isti način se može objasniti i visok procenat religioznih u bogatim državama kao što su Kuvajt ili Ujedinjeni arapski emirati, gde se nepoštovanje zvanične religije strogo kažnjava.

Read more...

AkuzatiV - Online magazin

Back to top