Mladim devojkama „universitet” treba da je roditeljska kuća

NOVOSADSKA I BELOSVETSKA POSLA I ŠKANDALI (2)

Rajkovićev „Zemljak” (izlazio 1870–1871) od 10. 10. 1870. godine u tekstu pod naslovom „Misli o vaspitanju ženskinja”, skreće pažnju na to da, ako želimo da iz temelja popravimo vaspitanje, moramo krenuti sa ženskim „spolom”. Mlade devojke moraju opet postati čuvarice morala, mora im se nanovo omiliti kućevnost. Zbog toga vaspitajmo ih u porodici, a ne u institutima (stari  Džon Lok ovo bi pozdravio!). U ovim omraženim ustanovama prave se pomodarke; umesto toga, njihov „universitet” treba da je roditeljska kuća. U institutu ima samo drugarica, ali „beda je, što ovi drugarica ima i suviše; srce se rastroji i postane ladno”, a devojka se odmetne u sebično stvorenje. 

Naredni problem krije se u tome što majke, inače brižljive, šalju svoje kćeri od 12 do 15 godina u „javna vesela društva i igranke”. Tu mladež posisa onaj zašećereni otrov koji svagda ostavlja za sobom škodljive sledi, ubijajući žensku smernost i nevinost, dovodeći do slabosti živaca, žeđi za praznim svetskim nasladama: „to su posledice oni balova en miniature, gde se beziskusna ženska mladež ugleda na život odrasloga sveta.” Nasuprot tome, mlade kćeri valja pripremiti za „njiov” budući položaj, a to je volja za ženski rad, pomaganje „domaćstva”. Ovakav cilj ne može se postići ženskom skitnjom, jer „sa neprestanog ma i nevinog izlaženja, sa česti vizita oće da se uvuče nered u kuću; osobito sa mlogog srljanja u javne bučne zabave oće da se ugnjizdi u srcu sujeta, lakoumlje i laž”. Tome doprinosi i „ponašanje prema nerazumnim gospodičićima, štono misle, da ženski spol ništa tako rado ne čuje, kao prazna udvaranja”.

Znači, najvažniji je domaći život, koji suzbija, između ostalog, prirodnu želju, prema kojoj devojka „gledi da se i odelom dopadne”, te razvija pravu žensku „vrlost” i radost ostanka „u skladu sa njiovim ženskim položajem u svetu”. Prave ženske osobine su blagost, dobrota i ljupkost, sve bez napetosti i nadmetanja, jer, zaboga, „oštroumlje i lepi talenti imaju samo onda prave cene u ženskinja, kad su združeni s milom prostotom”.

.

.

.

Molimo da, pre unosa komentara, procitate Pravila koriscenja

Svetozar Cele DUNĐERSKI

Profesor pedagogije na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu

AkuzatiV - Online magazin

Back to top