FRANK ZAPPA: Poslodavac nedisciplinovane rulje

Frank Zappa je bio veliki umetnik fascinantne i nesvakidašnje karijere. Ovaj znameniti gitarista, kompozitor, aranžer, producent, novator i eksperimentator ostavio je iza sebe ogroman broj (zvaničnih) LP ploča – preko 50!

Francis Vincent Zappa Jr. je rođen 21. decembra 1940. u Baltimoru. Pod uticajem oca, gitariste-amatera, veoma se rano počeo baviti muzikom. Njegova majka nije baš bila oduševljena time, pa je govorila: «Poludim kada pomislim da je kosa moga sina duža i tamnija od moje!» Još tada je mladi Zappa osetio probleme sukoba generacija, probleme koji su kasnije postajali čest motiv njegovih parodija.

Prvu, i to osmočlanu, grupu pod nazivom «Blackouts» osnovao je još za vreme školovanja. Više godina kasnije (1964), pridružio se sastavu «Soul Giants», kojem ubrzo menja ime u «Mothers». Ljudi iz kompanije MGM Records smatrali su to ime nedoličnim, te mu dodali «... of Invention». 

Već njihovo prvo ostvarenje - «Freak Out» (avgust 1966) - predstavljalo je veliko iznenađenje. Bio je to jedan od prvih dvostrukih rok-albuma uopšte. Što je još važnije, reč je o prvoj konceptualnoj LP ploči u istoriji rok muzike («Sgt. Papper» pojaviće se punu godinu kasnije!). Tom Wilson, tadašnji producent Boba Dylana i grupe «Velvet Underground», uložio je u ovaj projekat čak 21 milion dolara!

«Freak Out» donosi nonkomformističku mešavinu parodije, šale, propagande, socijalnog komentara, u rasponu tema od politike do omladine. Nesumnjivo, iščašeni humor i neobična muzička rešenja bila su šok za tadašnju publiku i kritiku.

Ubrzo nakon ovog kult-albuma, sastav «Mothers of Invention» izbacuje na tržište još dve ploče, od kojih je druga, indikativnog naslova «Mi smo u ovome isključivo zbog para» (1967), zapravo parodija na preterano obožavani «Sgt. Pappers Lonely Hurt Club Band». Osim toga, poslužila je Zappi da ismeje tada aktuelno flower-power i hippy vreme: «Hej, Joe, gde ideš s tim cvetom u kosi? – Idem u San Francisko da se prišljamčim nekom psihodeličnom sastavu

 

Zappa je potom rasformirao «Motherse» po prvi put, ali ih je, u raznim postavama, često ponovo okupljao. U međuperiodima je snimao solističke albume, od kojih neke svakako valja istaći. «Hot Rats», mahom instrumentalni, u mnogim je anketama proglašen najboljim albumom te 1969. godine. Vlada mišljenje da je to i najbolji Zappin solo LP. «Apostrophe» (1974) je svojom jednostavnošću zbunio Zappine obožavaoce, ali je bio najkomercijalniji, stigavši na visoku poziciju američke liste albuma. Bitan je i album «Joe's Garage Act I» (1979), iznenađujuće ozbiljno i pomalo mračno konceptualno ostvarenje, ali muzički vrlo zrelo.

Frank Zappa se bavio i filmom. Jedan od filmova koje je uradio sa «Mothersima» nosi naslov «200 Motels». Radnja je bazirana na boravku grupe u nekom motelu, a učestvovali su i Ringo Starr i pokojni Keith Moon. Naravno, te godine (1971) pojavio se istoimeni album filmske muzike.

Zappa je i u intervjuima bio jedinstven. Govorio je:«Pre svega, muzičari su notorna nedisciplinovana rulja. Često su jezivo lenji, glupi i pohlepni. Ja nisam samo kompozitor, nego i poslodavac. Ja ih plaćam za njihov trud. Oni nemaju pojma šta ja moram učiniti da bih osigurao njihovu platu. Oh, ja verujem da ponajčešće mrze da rade za mene. Ali, oni vole novac, i svetlost pozornice, i pljesak publike. Mislim da bi se većina ponovo vratila u moju grupu».

Frank Zappa – genijalni, cinični, suludi, vidoviti, otkačeni simbol rok muzike. Čovek koji je parodirao sve, pa i sebe, nasmejavši se sopstvenoj suludoj viziji. Čovek koji je 1968. pevao: «Ne mogu da poverujem da si tolika budala kada želiš da spaseš svet svojom ljubavlju» i koji je 1976. ponovo pevao to isto. Odlični gitarista demonskog osmeha, čuvene bradice i još čuvenijeg podzemnog glasa. Čovek za koga su svirali: Captain Beefheart, Henry Vestine, Sugarcane Harris, Jean-Luc Ponty, Shuggy Otis, John Lennon i mnogi drugi. Neverovatno je lako uspostavljao kontakt sa publikom. Poigravao se disko saundom i pankom, da bi iznenada prešao na hard-rok i laganu pesmicu za mlaćenje glave levo-desno, što je i sam činio. Ponekad se prihvatao dirigentske palice za, kako je on to zvao, simfo-rok-klasiku.

Jednom prilikom, na aerodromu u San Francisku, dočekao ga je vojni orkestar američkih marinaca, sastavljen od dvadesetak ljudi koji su svirali u čast njegovog dolaska. «Mi volimo Zappu», izjavio je odgovorni čovek iz mornarice. «Uuuh», sve je što je Zappa odgovorio; njegov poslednji singl nosio je naslov «I Don't Wanna Be Drafted» (Ne želim da me na silu regrutuju)!

.

.

.

Molimo da, pre unosa komentara, procitate Pravila koriscenja

Svetozar Cele DUNĐERSKI

Profesor pedagogije na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu

AkuzatiV - Online magazin

Back to top