,,Ima tu nešto“ je najčešći odgovor prostodušnih vernika na pitanje zašto veruju u boga. Takav odgovor smatra se sasvim dovoljnim argumentom. Problemi nastaju ako je sagovornik dovoljno neuviđavan ili radoznao pa postavi i dodatno pitanje: ,,A šta to?“. Tada obično kreće zbunjeno uplitanje ili neprijatna tišina, sve u svemu, ne baš veliko interesovanje da se razgovor na ovu temu nastavi. Pitanjem šta je to ,,nešto“ zlopatili su se, istina, i najveći umovi teologije sa veoma promenljivim uspehom. Kako bilo, pomenuto ,,ima tu nešto“ svedoči kako se, bez puno udubljivanja, na mutnoj predstavi i naslućivanju, može zasnovati stav  o vlastitoj religioznosti, ono  poznato ,,Ja sam vernik“. Određena ,,olakšavajuća okolnost“ za navedeno je ta da je reč o području vere, a ne racionalnosti. Važnije je pitanje kako stvari stoje sa ostalim oblastima života koje bi trebalo da potpadaju pod vladavinu ratia.

O raspadu Jugoslavije

Jugoslavija je i pre revolucije i iza nje bila zapravo ipak heterogeno područje, s isto tako vrlo različitim, čak i istorijskim problemima u razvoju, pa je to bio stalno osnovni problem unutar  te celine. Teško je bilo sve to staviti “pod jednu kapu”, jer su se tu nastanili ne samo različiti narodi, nego još narodnosno neoblikovana plemena sa svojim rodovskim strukturama života i svesti. Narodno-oslobodilačka borba i revolucija od 1941-1945. to je samo djelomično uspela “raskopati”, ali su oni dublji istorijski slojevi ostali ispod toga gotovo nedirnuti.